DUBROVKINJA U DUBAIJU 'Želja mi se ostvarila, rad za Emirates nije samo posao, nego stil života'

Autor: Nikša Klečak
Dubai je drugi po veličini grad Ujedinjenih Arapskih Emirata, mjesto je to nevjerojatnih suprotnosti, ogroman mamac za elitne turiste sa svih strana svijeta. Mjesto pod uzavrelim pustinjskim suncem našla je i naša Dubrovkinja i Konavoka Ivana Trojanović.

Ona je jedna od 125 tisuća kandidata, koja se prijavila na natječaj zrakoplovne tvrtke Emirates ove godine. No, nažalost samo je njih 1496 uistinu i primljeno. Samo osam od 300 kandidata iz Hrvatske je zadovoljilo. Među njima je bila i Ivana koja se u Dubaiju nalazi već gotovo dva mjeseca i prolazi proces obuke za stjuardesu. Za čitatelje Dubrovačkog dnevnika  javila se iz Dubaija i prenijela prve dojmove.

Što te potaknulo na to da pođeš raditi van Hrvatske, van Dubrovnika i Europe?

Ono što me potaknulo da pođem raditi izvan Dubrovnika, izvan Hrvatske je što nisam vidjela puno mogućnosti za sebe u Dubrovniku.

Kao ekonomistica, nisam se mogla zamisliti zatvorenom u nekom uredu, banci, s papirima ili slično. Tip sam osobe kojoj je potrebna interakcija s različitim ljudima, raznim nacionalnostima. Osoba sam koja svakim danom voli učiti nešto novo, pomagati ljudima, upoznavati ih i pri tome učiti što više jezika.

Problem u Dubrovniku je bio što je jako teško naći stalan posao koji bih stvarno htjela. Oduvijek sam bila samo sezonski radnik, po recepcijama, aerodromu i slično, i teško se izboriti za stalno radno mjesto na tim pozicijama.

Ono što me najviše potaknulo da pođem raditi za Emirates, u Dubai, je što sam o njima čula samo riječi hvale. Svrstavaju se u najveće i najbolje aviokompanije na svijetu.

Sve nacije ovoga svijeta rade za njih. I pored tolikog broja ljudi prema svojim zaposlenicima i putnicima se odnose kao prema članovima obitelji.

Put do ovoga gdje sam sada je bio stvarno težak. Toliko je ljudi na svijetu koji bi htjeli raditi za Emirates. Moja želja se ispunila u Zagrebu, nakon trodnevnog ispitivanja, intervjua, grupnih zadataka i ostalog. Od oko 300 kandidata samo nas je osam imalo tu priliku da počnemo živjeti svoj san u Dubaiju.

Kakva su ti dosadašnja iskustva, pozitivna i negativna?

U Dubaiju sam skoro dva mjeseca. Iskreno, do sada nisam imala niti jedno loše iskustvo i nadam se da će tako i ostati. Predivno je biti s budućim kolegama u istoj situaciji.

Ušli smo u nepoznato zajedno, puni nade i velikih očekivanje i sve se to do sada ispunilo, čak i više.  Toliko je raznih nacionalnosti na istom mjestu, zajedno živimo, i nevjerojatno je koliko se svi slažemo. Svi smo daleko od svojih obitelji, od svojih voljenih i međusobna smo si potpora i to uvelike svima pomaže.

Emirati brinu za svakog svog zaposlenika i svjesni su toga da nam naši bližnji nedostaju, i zato nam pružaju veliku mogućnost, da pođemo doma, rasporedimo svoje vrijeme i da nam naši dođu ovdje u posjet.

Jednostavno je predivno. I evo jedva čekam da me moj dečko posjeti koji će u prvom posjetu biti ovdje čak mjesec dana.

Kakav je općenito život u  Dubaiju?

Osobno sam se zaljubila u Dubai, jer ima toliko mogućnosti, toliko toga za svakoga. Sve štopomisliš, imaš! Čak i svinjetine!

Svaka osoba je zaposlena, ovdje ne postoje prosjaci. Kriminal gotovo da ne postoji.

Kažu da je ovo peti najsigurniji grad na svijetu, a to i mislim. Slobodno se možeš sam šetati ulicama grada, ako se izgubiš bilo tko će ti pomoći. Svi pričaju engleski, i to izvrsno. Ljudi su opušteni, voljni pomoći, društveni.

Znam da postoje predrasude o Dubaiju, no ovo je svjetski grad, toliko različitih ljudi je ovdje, no nekih pravila se ipak treba držati. Iz tog razloga kriminal ne postoji. Svi misle da cure trebaju biti zakopčane do grla, no nije tako. Slobodno se možeš šetati gradom u onome što inače nosiš u svojoj državi, ali naravno ne previše oskudno. Nije dozvoljeno javno pokazivanje osjećaja između muškarca i žene (ljubljenje, grljenje) radi poštovanja prema vjeri.

Za mlade ima toliko noćnih klubova, restorana, društvenih mjesta, jednostavno svega na što pomisliš.

Mogla bih o ovome pisati danima no bolje da ne idem u dugo i široko.

Odabrala si posao kabinskog osoblja tvrtke Emirates. Možeš li usporediti taj posao s istim poslom onoga što si vidjela kao putnica u Croatia Airlinesu?

Odabrala sam život stjuardese u Emiratima zbog prethodnih razloga koje sam navela.

Iskreno mislim da se Croatia Airlines ne može uspoređivati s Emiratima. Naša aviokompanija je toliko puta manja naspram njihove i mislim da bi bilo uzaludno uspoređivati ove dvije tvrtke.

Svi imaju svoje prednosti. Znam da se osoblje Emirata jako trudi oko svojih putnika i svega ukupno. Govorim iz osobnog iskustva jer sam imala priliku letjeti s njima dok još nisam postala član tima, i moje iskustvo je bilo stvarno nezaboravno.

Član osoblja me proveo kroz cijeli avion, i imala sam priliku vidjeti first class, business class, economy class i upoznati sve članove osoblja. Svi su toliko raspoloženi i društveni da na kraju jednostavno ne želiš da let završi.

Koliko ćeš se zadržati tu, je li ti to privremeno ili stalno odredište?

Moj ugovor s tvrtkom je na tri godine i već sam njihov stalni zaposlenik. Tijekom te tri godine postoji mogućnost razmišljanja koji segment tvrtke te zanima i želiš li se prijaviti za neki drugi odjel ili želiš ostati stjuardesa pa napredovati, tj. postati supervisor (purser).

Osobno bih željela ostati u ovoj tvrtki i već nakon prve odrađene godine ću se prijaviti za posao recruterice tj. osobe koja odabire kandidate koji zadovolje na ispitivanju i daje im mogućnost da pođu raditi za Emirates. Moja recruterica je bila toliko savršena, pružila nam je predivan osjećaj prije samog procesa ispitivanja da sam jednostavno sebe vidjela na istom mjestu.

Koliko ukupno traje obuka? Je li program osposobljavanja težak?

Obuka mi još uvijek traje. Iskreno, jako je teško. Neki bi rekli kako je lako je biti stjuardesa te taj posao uspoređuju s konobarstvom. Nekad davno sam i sama to mislila, sve dok nisam vidjela koliko toga moramo učiti, usvojiti te na kraju i zadovoljiti. Trening je jako težak. Traje dva mjeseca, pet dana u tjednu uz rano buđenje. No već sam navikla na to. Nakon svakog odrađenog treninga imamo praktični i pismeni ispit. Sve je izričito na engleskom jeziku. Često se dogodi da neki kandidati ne zadovolje na ispitima, no uvijek imaju drugu šansu. Toliko zna biti teško da neki čak odustanu te se vrate natrag doma. No naši treneri su toliko predivni, brinu o nama, trude se i jednostavno moraš voljeti sve što učiš jer je uzbudljivo i jedinstveno. Iskreno smatram kada si već ovdje, da se trebaš potruditi i dati sve od sebe da to položiš jer ovo je jedinstvena prilika. Samo ove godine je bilo blizu 125 000 tisuća prijavljenih kandidata i od toga ih je primljeno samo 1496, tako da svi moraju stvarno biti ponosni što su tu i truditi se što više.

Kakve su kulturološke razlike Dubaija i Hrvatske?

Što se razlika tiče, i nisu baš velike pošto je ovo veliki ''cosmopolitan'' grad. Lokalni ljudi imaju pravo odabira kako se žele odijevati. Oni koje nose duge haljine, prekrivaju lice i slično rade to iz velikog poštovanja prema vjeri, no nitko im neće suditi ako to ne nose. Ovdje postoje džamije, crkve, budistički hramovi. Za svakoga ponešto.

Već sam navela kako se mora paziti da nisi razgolićen u javnosti. U metrou se ne smije žvakati žvakaća guma i jesti hrana jer nije pristojno i mogu se dobiti kazne za to.

Bilo bi primjereno da žene piju vodu iz boce na slamku, iako ih nitko neće kazniti ako to ne rade. Momak i cura ako nisu vjenčani ne mogu živjeti zajedno.

Sve u svemu, jako je ugodno živjeti ovdje i sam grad se prilagodio ljudima i tako se ljudi trebaju prilagoditi gradu i poštivati njihovu vjeru.

Ima li ljudi iz Hrvatske koji se bave istim poslom, viđaš li Hrvate općenito?

Ovo je jako smiješno pitanje, jer gdje god  pođem sa svojim prijateljicama, bilo da je to noćni izlazak, restoran, trgovina, uvijek naiđem na nekoga iz Hrvatske, Bosne ili Srbije. I onda smo svi ''naši'' i prijateljice mi se obično rugaju kako svakog poznam. No jednostavno je tako, kada si u ovolikom gradu i čuješ nekoga tko priča tvoj jezik, nije bitno odakle su, tada smo svi naši! Ne postoje razlike između Srba, Hrvata i Bosanaca, svi smo jedno.

Naravno da u Emiratima postoje zaposlenici iz tih država i obično se sasvim slučajno upoznamo, i onda smo svi sretni, odmah dijelimo svoje dojmove i pričamo o svemu.

Može li se Dubai usporediti sa scenama serije Seks i Grad u susjednom Abu Dabiju? Toleriraju li se žene koje ne prate njihova religijska uvjerenja po pitanju odijevanja?

Da, ima dosta istine u filmu. Raditi ono što je radila Samantha u filmu, vjerojatno bi svakoga dovelo u zatvor, naročito u Abu Dabiju jer je malo zatvoreniji od Dubaija i trebaju se poštivati pravila i zakoni. Mogu se nositi duge haljine, ali i ne moraju, nitko te ne bi izbacio ukoliko dođeš u kratkoj majici, no o kratkim hlačama dalo bi se raspravljati. Cure iz filma su više nosile te haljine iz modnih, nego vjerskih razloga.

Zahvaljujem na ovom intervjuu i nadam se da sam ovime uspjela potaknuti mlade ljude iz Dubrovnika i drugdje da se prijave za posao u Emiratima jer je stvarno jedinstveno i nezaboravno. Svaki dan je drugačiji.

Moj trener nam je rekao da uživamo u svakom danu i iskoristimo najviše što možemo jer imamo priliku o kojoj mnogi sanjaju.

I citirat ću ga: 'This is not just work, this is a lifestyle, enjoy it!'

Razgovarao: Nikša Klečak

Popularni Članci