Razgovarala: Lucija Komaić

Prije svega, zašto je uopće dobro da RH kreće u to baš sada? U kojoj mjeri će se to odraziti na gospodarstvo?

- Istraživanje i eksploatacija nafte i plina se intenzivno provodi preko 40 godina na području Jadranskog mora. Ono što je danas omogućeno ovim novim pristupom je da se sve radi po znatno višim ekološkim i tehnološkim standardima, uz znatno veće gospodarske koristi za državu. Vjerujem da Hrvatska sebi danas ne može priuštiti luksuz da ne nastavi sa istraživanjima i potencijalnom eksploatacijom domaće sirovine koja kroji i pokreće svjetsku ekonomiju. Naime, ukoliko se ugledamo na zapadne, razvijene države, upravo je pokretač rasta i održivog razvoja pametno iskorištavanje rudnog bogatstva koje posljedično ima pozitivne učinke na sve gospodarske grane.

Država je ovim postupkom napokon zaštitila svoj energetski suverenitet u svim segmentima pa tako i osigurala razvoj popratne infrastrukture kao što su plinovodi.

Koliki je financijski rizik takvih istraživanja?

U fazi istraživanja rizik ulaganja je isključivo na investitoru. Ukoliko uzmemo u obzir da se takav tip ulaganja na svakom pojedinom istražnom prostoru kreće od 50 do 100 milijuna eura, onda je to značajan strani kapital koji će u istražnom periodu ući u državu, a na lokalnoj industriji je da se pripremi kako bi taj potencijal maksimalno iskoristila za otvaranje novih radnih mjesta i kako bi čim više uloženih sredstava ostalo u Hrvatskoj.

Ako se u samoj fazi istraživanja nađu nafta ili plin, simulacija novog financijskog modela pokazuje da u prosjeku državi ide 55 posto, a investitoru 45 posto. Dio koji ide državi djelomično ide u novcu direktno u državni proračun, a djelomično u sirovini koju onda država može plasirati na tržište. Znači, danas je 55 posto u korist države, a 45 posto u korist investitora, dok je prijašnjim modelom bilo 5 posto u korist države, a 95 posto u korist investitora.

Pozitivne posljedice toga su ne samo punjenje državnog proračuna već i dostupnost energenta, a svi znamo da je u današnje vrijeme jeftin energent dostupan energent, kao i energetska sigurnost s aspekta neovisnosti o uvozu energenata te održivi razvoj direktne i indirektne industrije koja će osigurati nova radna mjesta, ali i veći standard građana Hrvatske.

Kakav je vaš dojam o argumentima koje su iznosili građani u Dubrovniku? Izrazili su zabrinutos zbog mogućnosti incidenata i izlijevanja nafte? Što studije govore o tom problemu?

Jasna je zabrinutost građana jer se stvara dojam da se netko jučer sjetio da bi trebalo sutra početi bušiti u Jadranu. Novim pristupom koji je implementiran u zadnje dvije godine svaki se je korak transparentno komunicirao u javnosti te stječem dojam da je tek sada javnost uopće velikim dijelom postala svjesna da se u Jadranu već dugi niz godina istražuju i eksploatiraju plin i nafta. Cijela javnost je po prvi put dio ove priče i to nam je upravo bio i cilj. Od prvog dana svaki korak u ovom postupku javno komuniciramo. Odazivamo se gdje god to fizički možemo. Jučer smo po drugi put bili u Dubrovniku, dan prije u Rijeci, prošli tjedan u Zagrebu, sljedeći tjedan u Šibeniku i Zadru. Odazvali smo se i na tribinu koju je Zelena akcija organizirala u Zagrebu sredinom prosinca, odgovaramo na desetke mailova dnevno i na brojne upite medija. Dosta pitanja dolazi zbog neznanja te je između ostalog naša uloga i da educiramo građane.

Platforme su nešto čime se plaši javnost, no objektivno gledajući danas se u Jadranu događaju radnje koje su znatno riskantnije kao što je promet tankera koji prometuju cijelom duljinom Jadranskog mora do Trsta van naših granica i uplovljavaju van naših luka. Vožnja automobilom je rizik ako pogledamo koliko se prometnih nesreća događa na dnevnoj razini, ipak svi svaki dan sudjelujemo u prometu. Umjesto da spekuliramo “što i ako” na nama je da upravljamo rizikom na najbolji mogući način. Ljudske pogreške i nemar uzrokovali su katastrofu u Meksičkom zaljevu. No nesreće na platformama su izrazito rijetka pojava. Ta nesreća podigla je svjetske standarde upravljanja rizikom. Zbog nje je nastala “Saftey Offshore” direktiva čije smo odredbe ugradili u cijeli postupak javnog nadmetanja, a do 18. srpnja ove godine će biti transponirana u zakonodavstvo svih zemalja EU, pa tako i naše. Na nama je da u narednom periodu osiguramo zakonsku regulativu, mehanizme, znanstvene studije i opremu kojom ćemo na kvalitetan način osigurati sprječavanje mogućnosti da se bilo kakva nesreća dogodi. Nije se dogodilo do sad, ali to nas ne zadovoljava jer želimo raditi u skladu s najboljim svjetskim praksama.

Je li turizam ugrožen i u kolikoj mjeri? Na javnom izlaganju moglo se čuti više puta kako turizam i istraživanje nafte i plina ne idu jedno s drugim. Što mislite o tome? Građani su spominjali obnovljive izvore energije.

Istraživanje nafte i plina logično izaziva strah kod ljudi koji rade u turističkim djelatnostima. Ipak, jednostavno je netočno da turističke zemlje ne provode takva istraživanja. Ponavljam, postali smo «turistička meka» dok se Jadran za sve to vrijeme istraživao i eksploatirao. Takvih je primjera diljem svijeta mnogo, ali ako gledamo samo naše bliže okruženje i turističke konkurente vidjet ćemo da te radnje u svojim teritorijalnim vodama provode ili planiraju provoditi Grčka, Italija, Crna gora, Malta, Cipar, Francuska, Španjolska... Ključno je da se turizam, kao najvažnija gospodarska djelatnost u Hrvatskoj uzme u obzir, da se regulativama i upravljanjem rizikom onemogući negativan utjecaj i to je ono čime se između ostalog, ova studija bavi i bavit će se i sve radnje koje nam tek predstoje.

Svatko ima pravo na mišljenje, ali takve fotografije su laž. Do 2012. godine važeća su bila istražna odobrenja po kojima su ovakve radnje bile moguće na području cijelog Jadranskog mora uključujući otoke i dio obale. Upravo u svrhu zaštite turizma, ali i drugih gospodarskih djelatnosti, postojeće granice pomaknute su na minimalno 10 km od obale i 6 km od otoka.

Kao što turisti koji danas ljetuju u Hrvatskoj nisu svjesni platformi u Jadranskom moru, neće biti niti sutra.

Obnovljivi izvori energije su poželjni, Hrvatska se razvija i u tom smjeru, no danas još uvijek nismo blizu otkrića alternativnog rješenja koje bi nadomjestilo svjetske potrebe za naftom i plinom, što znači da bez nafte i plina nema industrije, kao ni gospodarskog rasta.

Već ste javno rekli kako su fotografije koje posljednjih mjeseci možemo često vidjeti na društvenim mrežama i u medijima, primjerice one o naftnim platformama pokraj zidina, obmanjivanje javnosti. Možete li pojasniti gdje će se nalaziti postrojenja, na koji način će se to izvoditi i hoće li se vidjeti s obale?

Svatko ima pravo na mišljenje, ali takve fotografije su laž. Prije svega naglašavam kako su do 2012. godine bila važeća istražna odobrenja po kojima su ovakve radnje bile moguće na području cijelog Jadranskog mora uključujući otoke i dio obale. Bušilo se na Braču, Dugom Otoku i Lastovu kao i drugim otocima. Upravo u svrhu zaštite turizma, ali i drugih gospodarskih djelatnosti donesena su ograničenja kojima su postojeće granice istražnih prostora s 0 km od obale i 0 km od otoka pomaknute na minimalno 10 km od obale i 6 km od otoka. Dakle koncentrirali smo se na epikontinentalni pojas.

To također ne znači da će se platforme nalaziti na samim granicama istražnih prostora. Prije svega rade se istražne radnje koje bi trebale ustanoviti da li na određenom prostoru ima ugljikovodika i to u toj mjeri da bi eksploatacija bila isplativa. Te radnje u trajanju od 2 do 4 mjeseca se također moraju raditi na način i u vrijeme da ne ugrožavaju zaštićene životinjske vrste i staništa u Jadranskom moru, kao ni turizam i ribarstvo. Ako se komercijalno otkriće pronađe, eksploatacijska platforma po ograničenjima koja donosi Strateška studija ne smije biti vidljiva s točaka od turističkog interesa. Studije koje slijede nakon toga znatno su strože i njihovi zaključci su obvezujući. Iako Strateška studija daje preporuke mi smo u ugovorima s naftnim kompanijama pridržavanje tih preporuka definirali kao obvezu.

Luka Ploče bit će logistički centar za istraživanje i iskorištavanje očekivanih izvora nafte i plina u Jadranu. Kako će se to odraziti na sam Grad Ploče? Koliko se i kojih novih radnih mjesta očekuje? Tko će još profitirati od takvog projekta? Imate li saznanja o tome kako se to odrazilo na neka druga logistička središta takvog tipa? Kad bi logistički centar mogao profunkcionirati?

Luka Ploče je proaktivno krenula u razvoj koncepta logističkog središta po uzoru na ostale države u svijetu koje se intenzivno bave istraživanjem i eksploatacijom ugljikovodika u moru. Otvaranje logističkog centra pruža izniman potencijal za razvoj čitavog grada, naravno rezultat će ovisit o kreativnosti i sposobnosti lokalnih dobavljača. Svrha logističkog centra je da naftnim kompanijama pruži pravovremene usluge kao što su logističke usluge, pomorske usluge, lučke usluge, remontne usluge, građevinske usluge, rezervne dijelove i održavanje, usluge hrane i smještaja… Nemoguće je točno reći koliko će novih radnih mjesta biti otvoreno, no ako to usporedimo sa sličnim logističkim centrima po svijetu za očekivati je 200-tinjak novih radnih mjesta u inicijalnom periodu. Neizravna radna mjesta s nemjerljivim utjecajem na sve lokalne resurse su također glavno obilježje gradova. Samo jedna logistička baza u Norveškoj ima više od 300 zaposlenih, a godišnji prihod joj iznosi 35 milijuna eura. Logistički centar NorSeaTananger bio je, na primjer, ključan za razvoj grada Stavangera i čitave okolice, pa je tako upravo zahvaljujući naftašima u tom kraju otvoreno više od 100 tvrtki s 5000 zaposlenih. Naravno da te brojke na primjeru Hrvatske nisu realne u fazi istraživanja, ali jesu u fazi eksploatacije ukoliko do nje dođe.

Rekli ste kako dobivate mnogo poruka građana da su oni protiv istraživanja u Jadranu, ali često i bez argumenata za to. Uglavnom su najglasnije udruge zelenih. 

Da, na žalost imamo i situaciju u kojoj nam je preko polovica mailova koje smo dobili zapravo poslao nečiji računalni program koji šalje isti obrazac, s istim komentarom, samo s raznim stranim imenima i to s e-mail adresa koje ne dozvoljavaju odgovor. Primili smo i desetak vrlo korisnih, argumentiranih sugestija koje ćemo ugraditi u Stratešku studiju. Nadamo se da će takvih, konkretnih i argumentiranih prijedloga, pa i kritika biti još, jer naš je prvenstveni cilj da dokument na kojem radimo bude što kvalitetniji.

Koliko se Jadran do sada istraživao bez javne zabrinutosti o ekologiji? Što rade Italija i susjedne zemlje?

Italija eksploatira Jadran od 1960. godine. Izrađeno je preko 1300 istražnih bušotina dok trenutno postoji preko 100 plinskih platformi i 38 naftnih bušotina. U isto to vrijeme mi smo izradili 133 istražne bušotine i imamo 18 plinskih platformi. U 2013. godini Italija je iz Jadrana izvukla preko 5.3 milijarde m3 plina. Za usporedbu, ukupna Hrvatska potrošnja je oko 3 milijarde m3. Kroz sve ovo razdoblje o tome nitko nije diskutirao i to je moja kritika svima nama pa i udrugama zelenih koji kritiziraju sada kada mi postavljamo kriterije koji su neusporedivo stroži nego što su bili do jučer. Ključno je pitanje kako ćemo kao država postići da ove visoke standarde prihvate primjerice Crna Gora i Albanija. Rizik potencijalnih negativnih posljedica od strane istraživanja i eksploatacije nafte u tim zemljama nas jednako pogađa, a imamo jako mali utjecaj na upravljanje njime.

S kojim je direktivama i zakonima je usklađeno istraživanje i eksploatacija ugljikovodika na Jadranu u smislu zaštite okoliša?

Zakon o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika koji je donesen u srpnju 2013. godine usklađen je u potpunosti s EU direktivom o uvjetima za davanje i korištenje odobrenja za traženje, istraživanje i proizvodnju ugljikovodika (94/22/EZ) kojom EU definira mogućnosti dodjele dozvola za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika i propisuje odgovornost za štetu kao i određene mjere sigurnosti i zaštite okoliša.

Nadalje, „Safety Offshore“ direktiva koja je upravo i nastala nakon nesreće u Meksičkom zaljevu i koja diže cijeli sigurnosni sustav kao i sustav zaštite okoliša na najvišu razinu će se transponirati u  Zakon o sigurnosti pri odobalnom istraživanju i eksploataciji ugljikovodika do srpnja 2015. godine, kada je i rok svih država članica EU da direktivu transponiraju u važeće zakonodavstvo. Kao predstavnik Republike Hrvatske, osobno intenzivno sudjelujem u radu radne skupine pri EU koja je i osnovana na osnovu predmetne direktive upravo kako bi se osigurala njezina potpuna implementacija i kako bi se izradile uredbe i pravilnici, odnosno provedbeni zakon koji je istom predviđen. Iako je rok za transponiranje predmetne direktive srpanj 2015. godine, mi smo odredbe iste unijeli i ugradili u cijeli postupak javnog nadmetanja za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika s aspekta standarda sigurnosti i zaštite okoliša.

Za razliku od dijela domaće javnosti i udruga zelenih,  postoje i vrlo pozitivna razmišljanja o eksploataciji ugljikovodika na Jadranu. Američki naftaši rekli su kako Hrvatska može postati energetsko čvorište srednje Europe. Ima li možda nekih drugih relevantnih reakcija iz Europske unije i svijeta?

Nisu to rekli samo američki naftaši, nedavno je to izjavio i američki potpredsjednik Joe Biden kada je nedavno na održanom energetskom i ekonomskom summitu Atlantskog vijeća u Istanbulu označio Hrvatsku kao potencijalno regionalno energetsko središte. O tome su također svojevremeno izlagali i povjerenici unutar EU te je Hrvatska također unutar same Europe prepoznata kao potencijalno regionalno energetsko središte.