Razgovarala: Lucija Komaić

U Dubrovnik ste često dolazili za vrijeme svog mandata. Kako biste prokomentirali situaciju u Gradu, vidite ili promjene i smatrate li kako Dubrovnik napreduje?

Kad se spomene Hrvatska, Dubrovnik je mnogima prva asocijacija. Strani državnici, sportaši, umjetnici, obični ljudi Dubrovnik prepoznaju kao jedan od najprepoznatljivijih hrvatskih brendova.  Kao razvijen brend,  poznat u svjetskim razmjerima, Dubrovnik vidno napreduje i razvija se, a vjerujem da će taj napredak s vremenom biti sve intenzivniji i vidljiviji.

Bez obzira na to, jug Hrvatske i dalje je prometno izoliran. Kakav je vaš stav o radu ove Vlade, ali i o radu prijašnjih vlada po tom pitanju?

Razni su razlozi zbog čega je situacija takva kakva jest. Rješavanje problema prometne povezanosti juga Hrvatske jedna je od zadaća koje nam  predstoje. Znamo da je Pelješki most jedino pravo rješenje. To je bila želja različitih političkih opcija i oko toga smo ujedinjeni. Kao članici EU na raspolaganju nam stoje europski fondovi i Vlada je već pokrenula proceduru sufinanciranja izgradnje Pelješkog mosta kao europskog projekta. Ne mogu se ne osvrnuti na to kako se ususret predstojećim predsjedničkim izborima počelo manipulirati tom temom, pa je HDZ-ova kandidatkinja najavila da će inicirati gradnju Pelješkog mosta europskim novcem. Moram joj skrenuti pozornost, ako nije znala, da je to već odavno pokrenuto.  

U Dubrovniku mnogi smatraju kako je Grad na neki način zakinut u odnosu na druge dijelove Hrvatske. Naime, mnogi smatraju kako od turizma Grad puno doprinosi Državnom proračunu, a zauzvrat ne dobiva dovoljno.

Uvijek se može pronaći razlog za nezadovoljstvo. Ali, Dubrovnik je objektivno visoko razvijen i prilično bogat grad. Dubrovnik daje u državni proračun razmjerno svojoj ekonomskoj snazi, kao i drugi krajevi Hrvatske.  No, infrastrukturni projekti koji su važni za Dubrovnik ne bi se mogli realizirati bez sudjelovanja države. Pelješki most, o kojemu smo razgovarali, gradit će se zahvaljujući naporima države. Postoje infrastrukturni projekti koje lokalna zajednica ne može sama realizirati, bez obzira koliko bogata bila. Zato, Dubrovnik s pravom očekuje suradnju države u važnim infrastrukturnim projektima.

U posljednje vrijeme Vlada je nešto aktivnija po pitanju investicija na jugu, možemo kao primjer uzeti Zračnu luku, nakon duga vremena i Kupari su na dnevnom redu.

I investicije koje spominjete dokaz su da na razini državne vlasti ne postoji diskriminacija prema Dubrovniku. Cestovna povezanost nije najbolja, odnosno nije onakva kakvu želimo i kakvu žele Dubrovčani, ali ne smijemo ipak smetnuti s uma da je autocesta, iako nije izgrađena do samog Dubrovnika, ipak značajno pridonijela da brojni turisti iz Europe odluče tim putem doći do hrvatskog juga. 

Vjerojatno ste upoznati s problematikom i pratili ste procese oko Zakona o obnovi ugrožene spomeničke cjeline Dubrovnika. Možete li prokomentirati situaciju?

U načelu, smatram da bi zidinama trebao upravljati grad. Kad na problem gledam kao pravnik, dileme nema. Međutim, ako je već postojao određeni ugovorni odnos, treba ga poštovati i u razgovoru vidjeti postoji li način da se postojeći odnosi urede na drugačiji način. Ne smije se, pri tome, smetnuti s uma da je Udruga imala puno zasluga i da je pokazala sposobnost da pridonese boljem upravljanju zidinama. Sukobi između grada DPDS-a oko zidina otišli su predaleko i trebalo bi ih početi rješavati za stolom. 

Koji je vaš stav i kako očekujete da bi se trebalo riješiti pitanje Prevlake i odnosa s Crnom Gorom po tom pitanju?

To je jedno od graničnih pitanja koja moramo riješiti i smatram da će na kraju to pitanje završiti na Međunarodnom sudu pravde ili na nekoj arbitraži. Dobro je što to otvoreno pitanje ne generira sukobe između Hrvatske i Crne Gore. Vlade normalno komuniciraju i nitko nema ambiciju da nekim nepravnim sredstvima krene utvrđivati granicu. Najbolje je da se to pitanje riješi što je moguće prije na međunarodnoj razini i uz primjenu međunarodnog prava.  

Među prvima ste se pojavili u šatoru gdje prosvjeduju branitelji. Kako biste komentirali aktualne prosvjede?

Bio sam tamo i vidio dva sloja prosvjeda. Jedan je onaj koji se odnosi na legitimna očekivanja hrvatskih branitelja, prije svega stopostotnih invalida Domovinskog rata, da im se osigura maksimalna i brza zdravstvena skrb te da se zakon poštuje i ukoliko je moguće unaprijedi. Sve te probleme koje imaju trebaju se i mogu rješavati u okviru institucija. Država sa svoje strane mora osigurati efikasnu skrb stopostotnim invalidima. To stalno ističem. Sad je otvorena prva veteranska bolnica u Hrvatskoj i nadam se da će to pripomoći da se problemi brzine rješavanja nekih zdravstvenih potreba hrvatskih branitelja otklone. O tome da se problemi ne trebaju rješavati na ulici govorili su mi i branitelji iz Dubrovnika, kojima sam imao čast uručiti odličja za doprinos i junaštva u Domovinskom ratu. Drugi sloj prosvjeda  je politika.  Iza ljudi, koji su ugroženog zdravlja i izloženi vremenskim uvjetima koji za njih nisu dobri, stoji politička manipulacija, stoje ljudi koji su prošle godine izrežirali ona sramotna događanja u Vukovaru. Jedan od voditelja prosvjeda  ima tvrtku, ima ogromnu  dobit i zapošljava branitelje koji su na vrlo niskim plaćama. Ne bi li bilo prirodno, ako već brine o braniteljima, da onima koji rade za njega poveća plaće, naprimjer? Očit je, dakle politički motiv, povezanost s jednom strankom ili skupinama bliskim toj stranci. Nije dobro da se politika seli na cestu, da se pitanja hrvatskih branitelja politiziraju i instrumentaliziraju u stranačke svrhe.

Bili ste u koloni sjećanja u Vukovaru. Stožer za zaštitu hrvatskog Vukovara formirao je najprije svoju kolonu u kojoj su bili predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko i predsjednička kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović. Na kraju je, međutim, bila formirana jedna kolona i kazali ste da ste ponosni jer je pobijedila Hrvatska koja voli i poštuje Vukovar.

Ponosan sam, jer je ideje o podjelama prevladalo zajedništvo, ljubav i suosjećanje prema žrtvi Vukovara. Jedan je Vukovar. Jedna je Hrvatska. To je pravi put. To je ispravan način razmišljanje. Ideje o podjelama i pokušaji podjela neka budu na savjesti onima koji o tome razmišljaju i to planiraju. Moje je opredjeljenje uvijek bilo zajedništvo, okupljanje i dijalog. Oni koji su razmišljali o tome da opet podijele kolonu i ljude koji su došli iskazati poštovanje prema golemoj žrtvi našeg, hrvatskog Vukovara, a prije toga su pozivali na jedinstvo, pokazali su svoje licemjerje. No, to je svakome na dušu. Dan sjećanja treba biti dan bez političkih podjela i bio sam ispunjen ponosom kad sam vidio da 80.000 ljudi koji su došli iz svih krajeva Hrvatske, hoda u jednoj koloni, u tišini, s puno tuge, ponosa i poniznosti prema vukovarskoj žrtvi.   

Dubrovački biskup Mate Uzinić u propovijedi je pozvao da se uvijek poštuje žrtva Vukovara, da se prevladaju podjele i da se učine napori kako nikad ne bi došlo do izjednačavanja žrtve i agresora. Slažete li se s time?

Naravno, svaki čovjek kojemu je stalo do naše domovine slaže se s time. Prošlost ne smijemo zaboraviti, iz nje trebamo učiti, na nju trebamo biti ponosni. Ali, isto tako, trebamo gledati naprijed, pred nama je budućnost. No,ima stvari iz prošlosti koje nisu riješene i koje nas čekaju. Biskup Uzinić podsjetio je i na to da Hrvatska i Vukovar još traže svoje nestale. Kao predsjednik RH koristio sam i koristit ću svaku priliku da otvorim tu temu i da kažem koliko je ključna ne samo za smirenje ljudi koji traže svoje najmilije, nego i za mir na prostoru regije. Bez zatvaranja te teme, bez toga da dobijemo od Srbije informacije koje su nam potrebne, teško će biti uspostaviti potpuno povjerenje.

Koji je Vaš stav o Stožeru za obranu hrvatskog Vukovara,  s njima ste više puta razgovarali. Naime, oni često pozivaju da se ne glasa za vas na predstojećim predsjedničkim izborima.

Njihovo je pravo da tako misle i govore. To im ne zamjeram. U demokratskoj državi ne moramo svi misliti jednako. Ali ne sviđa mi se kad manipuliraju ljudima koji su dali veliku žrtvu za slobodu koju mi danas uživamo. Da, mi nismo istomišljenici.  

Ispravili ste nepravdu i odlikovali Dubrovčane, pripadnike dragovoljaca Hrvatske ratne mornarice. Što vas je potaklo na to?

Preuzeo sam tu dužnost i čast, nakon što sam razgovarao s braniteljima i shvatio  da je mnogima učinjena nepravda jer nisu dobili zaslužena priznanja za iako su dali veliki doprinos obrani naše domovine. Odličje je puno više od više ili manje vrijednog metala, riječ je o simbolu, o  zahvalnosti ljudima koji su branili domovinu. Iskazivanje zahvalnosti prema njima, meni je jako važno. Tijekom mandata ispravio sam veći broj takvih nepravdi, pa tako i prema braniteljima Dubrovnika. Sretan sam zbog toga. Mislim kako su odličja došla u prave ruke.

 Od početka mandata aktualne vlasti u Hrvatskoj je konstantno prisutna kritika iz redova Crkve. U fokusu su uvijek ideološka uvjerenja. Jesu li tradicijska i religijska uvjerenja na bilo koji način ugrožena radom  aktualne Vlade i Predsjednika? Vidimo da su se neki biskupi, poput Vlada Košića opet aktivno uključili u kampanju.

Radio sam, radim i radit ću na tome da Hrvatska bude zemlja vjerskih sloboda, a za svoje sam zalaganje dobio priznanje za ekumenizam od nekoliko vjerskih zajednica. Na tim sam temama surađivao s vjernicima i svećenicima. Član mog Vijeća za socijalnu pravdu bio je, naprimjer, iznimno cijenjeni svećenik, pokojni Adalbert Rebić.  Sa Svetom Stolicom također imam dobre odnose, s papom Franjom sam se dosad susreo tri puta. Imam i vrlo dobre odnose s hrvatskim biskupima, no, nažalost među njima ima i onih, istina rijetkih,  koji se previše bave politikom. Ne mogu govoriti koliko je to primjereno, o tome treba svoje reći Katolička crkva. Ono što ja kao predsjednik RH mogu reći je da je Hrvatska sekularna država i da će to i ostati.

Kao što se može vidjeti baš i posljednjih dana,  u mandatu ove Vlade nije se baš ni na koji način diralo u promjene odnosa s Crkvom, niti su smanjena neka prava.

Ugovori koje imamo se poštuju i Vlada ispunjava svoje obveze, stoga smatram da ne bi trebalo biti razloga za nezadovoljstvo.

Crkva sasvim legitimno, kao i drugi sudionici javnog života, ukazuje na određene društvene probleme i kritizira loše poteze. To je dio legitimne pozicije Crkve, a gdje je granica te pozicije i pretvaranja Crkve u političku instituciju ili njenog političkog angažiranja na način koji ju približava stranačkoj agitaciji, mora odrediti ona sama. Povijesno iskustvo pokazuje kako kada Crkva pretjerano uđe u politiku u pravilu gubi na svojoj snazi.

Smeta li vam konstantna retorika spominjanja komunizma i petokrake?

Smatram da moramo poštivati naš Ustav, koji kaže da su u temeljima naše državnosti Domovinski rat i antifašizam. U kontekstu antifašizma kao svjetskog oslobodilačkog pokreta, koji je eliminirao opasnost od nacizma i fašizma, petokraka je pozitivan simbol. Nažalost, pod simbolom pod kojim je vođena borba protiv nacizma i fašizma, pokrenuta je agresija na Hrvatsku koju smo slomili u pobjedničkom Domovinskom ratu. No, za mene te dvije petokrake nisu isti simbol. U Hrvatskoj danas ima pojedinaca koji se ponašaju kao da imaju amneziju kad se spomene Drugi Svjetski rat i ističu samo zločine koje su počinili komunisti, kao da su zaboravili zločine počinjene u Jasenovcu i na brojnim drugim mjestima. Činjenica je da je bilo zločina na svim stranama, ali antifašistički je pokret, unatoč tome, bio pozitivan i oslobodilački. U vrijeme Drugog svjetskog rata bilo je ispravno biti na strani antifašizma.

Što je s 'novom pravednosti'? Je li ona zaživjela i u kolikoj mjeri?

Hrvatska je danas pravednija država nego što je bila prije pet godina. Danas je postalo normalno da nitko nije zaštićen pred zakonom i da pravna država ne ostane ispred vrata tzv. velikih riba. No, to nije koncept za jedan mandat i jednoga čovjeka. Građani očekuju da društvo bude pravedno i na tome valja raditi neumorno. Svako vrijeme i svaka generacija će težiti pravednosti i to je mi je najvažnije. Kada govorimo o konkretnim aspektima pravednosti koje možemo prepoznati, onda sasvim sigurno možemo uvidjeti kako se danas na drugačiji način odnosimo prema kriminalu i korupciji. Nekada se ljudi na određenim dužnostima nisu kontrolirali. No, danas nema baš nikoga, bez obzira na kojoj je funkciji, tko može računati na zaštitu ukoliko se upusti u kriminal. Sjetite se samo protiv koga se sve vodio ili vodi postupak što je prije nekoliko godina bilo nezamislivo. S ponosom ističem da sam i sam pridonio da se stvore uvjeti za borbu protiv korupcije, jer sam predložio, a Sabor je to usvojio, promjenu u Ustavu prema kojoj je ukinuta zastara za pretvoreni kriminal i ratno profiterstvo. Gotovo 80 postupaka se vodi upravo temeljem te odredbe. I jedna od važnijih presuda u jednome od velikih slučajeva, onome protiv bivšeg premijera, donesena je na temelju te odredbe. Nema društva u kojem ne postoje kriminal i korupcija, no promijenio se naš odnos prema njemu. Nova pravednost je ta promijenjena društvena klima. Čeka nas prevažna zadaća da ostvarimo i socijalnu pravednost. U vremenima krize i siromašenja ljudi, ona je posebno važna.

Zanimljivo je kako su upravo dva kandidata iz vaše prethodne utrke za predsjedničko mjesto postali stanovnici Remetinca.

Ne bih ulazio u konkretne slučajeve, to nije stvar predsjednika, ali to je sasvim sigurno potvrda tezi kako nema zaštite ni za koga. O navedenim slučajevima će odlučiti Sud.

Ustavne promjene su temelj vašeg programa. Možete li reći nešto detaljnije o njima?

Ustavna se rješenja troše i ono što je odgovaralo vremenu unatrag 20, 15 ili 10 godina, danas nije funkcionalno. Nakon gotovo pet godina mandata vidim slabosti u sustavu koje moramo popraviti da bismo bili moderna i funkcionalna država. Potrebne su nam duboke administrativne reforme kako bismo nakon njih mogli provesti strukturne reforme, prve nakon osamostaljenja Hrvatske, i kako bismo, u konačnici, mogli započeti proces gospodarskog oporavka. Smatram, dakle, da je potrebno ojačati administrativne temelje naše države, uvesti promjene u teritorijalni ustroj, ali i ojačati utjecaj građana na političke procese. Kao predsjednik države puno sam slušao građane.

Njih čak 50.000 prošlo je kroz moj ured. I od svih sam čuo da žele veću odgovornost političara, ali isto tako da žele da građani dobiju veći utjecaj na politiku. Zato smatram da treba unaprijediti izborni sustav i omogućiti građanima da više od pola sastava Sabora biraju imenom i prezimenom. Predlažem i da građani s 10.000 potpisa mogu zatražiti od Sabora da raspravlja o nekoj temi koju smatraju važnom…  Nakon svih problema koje smo imali s načinom izbora ustavnih sudaca, jasno je da i to treba promijeniti…   Ukratko, ustavna reforma koju predlažem polazi od toga da vlast dolazi od građana, da treba biti u rukama građana i za građane.  Iskustva razvijenih država, poput nordijskih i baltičkih zemalja, koje su zvijezde EU, pokazuju da su krenule naprijed kad su pokrenule administrativne reforme, proces decentralizacije, mijenjale politički sustav i paralelno s tim, uz pomoć europskih sredstava, uvodile mjere reformi u gospodarstvu.

Jedan od vaših prijedloga je regionalizacija i decentralizacija. Što predlažete? 

Ključne točke ustavne reforme su decentralizacija  i regionalizacija, podjela Hrvatske na pet do osam regija, jačanje regija kao administrativnih središta s puno više ovlasti i novaca.  To će biti vrlo poticajno za gospodarstvo te će se puno efikasnije otvarati poslovi i komunicirati odnosi prema administraciji koja bi trebala postati jeftinija. Poslovi koji se neposredno tiču života građana će se obavljati bolje i efikasnije.

Kako bi se regionalizacija odrazila na dubrovačko područje?

Puno je ideja, ali prije odluke treba napraviti ozbiljne analize, prije svega ekonomske, demografske, ali i povijesne. Ovog trenutka bih se zadržao na tome kako želimo pet do osam regija i tek nas čeka rasprava o tome.

Što vi konkretno kao predsjednik možete napraviti za gospodarstvo i privlačenje investicija i što možete reći o važnijim investicijama na dubrovačkom području kao što je to recimo golf na Srđu?

Gospodarstvo nije izvorna nadležnost predsjednika, on ne može mijenjati zakone, usklađivati poreze i donositi mjere monetarne politike, ali određeni ciljevi mogu se postići promocijom i gospodarskom diplomacijom. Tijekom mandata bio sam ambasador našeg gospodarstva, potencijala i investicijskih mogućnosti. Desecima tvrtki u brodogradnji, vojnoj, prehrambenoj i metalnoj industriji otvorio sam vrata u stranim zemljama. To je ono što predsjednik može i mora raditi. Što se tiče projekta izgradnje golfa na Srđu, teško je govoriti jesu li svi uvjeti iz dokumenata ispunjeni ili nisu, ali je sasvim sigurno kako Dubrovnik treba i taj sadržaj. Mislim kako će od golfa svakako profitirati, no u pojedine aspekte mi je vrlo teško ulaziti. Građani Dubrovnika su na referendumu rekli što o tome misle.

Hrvatska je suočena s podjelama i danas se kao glavno pitanje pokušava nametnuti ono gdje je tko bio 1991. Jesu li to stvarni problemi Hrvatske?

Podjele nikome ne koriste i puno se radije sjetim trenutaka kad smo bili zajedno. To su obrana i osamostaljenje naše domovine, to je, naprimjer, trenutak kad je prije dvije godine izrečena oslobađajuća presuda generalima Gotovini i Markaču, to su u novije vrijeme katastrofalne poplave koje su zadesile Hrvatsku. U krizama i slavljima hrvatski su građani zajedno. Trebamo pamtiti svoju nedavnu prošlost, biti ponosni na nju i učiti iz nje. Ali, ne možemo i ne smijemo živjeti u njoj. Ispred nas je budućnost. Na predstojećim predsjedničkim izborima glasat će generacija rođena 1995., godine kad je akcijom „Oluja“ oslobođen golemi dio hrvatskog teritorija. To je generacija koju ne muči pitanje gdje je tko bio 1991., nego gdje će se 2014. zaposliti i kako će si osigurati egzistenciju.

Na desnici je dvoje kandidata, Kolinda Grabar Kitarović i Milan Kujundžić. Kakve su im šanse?

Konačnu će riječ, naravno, dati građani, ali ja sam siguran da ću pobijediti na izborima. Građani znaju da se u mene mogu pouzdati, da ih nisam iznevjerio, da im nisam obećavao nemoguće ili nešto izvan predsjedničkih ovlasti. Uskoro će početi kampanja i želim da bude ozbiljna, utemeljena na razgovoru o programima.