Novi vjeruju kako će rušenjem dogovora kojega su  dogovorili stari srušiti stare. Gojun je tražio od svojih stranačkih kolega da napuste upravljačke i nadzorne funkcije koje obnašaju u tvrtkama i ustanovama Grada Dubrovnika, a sada to isto od svojih traži i Franković.

Politika Gojuna i Frankovića

Gojun je svoje stranačke kolege izbacio iz SDP-a zbog neposlušnosti prema njemu samome, a sada to isto želi napraviti i Franković. Za sada su dva člana HDZ-a napustila svoje funkcije u nadzornim odborima, a sljedećeg tjedna znat će se više o tome kako će postupiti svi drugi. Kako Dubrovački dnevnik doznaje, radi se o ukupno više od 20 ljudi koji  obnašaju  funkcije lanova nadzornih odbora i upravnih vijeća u gradskim tvrtkama i javnim ustanovama, među kojima je i manji broj članova HSP-a AS s kojima je HDZ išao zajednički na izbore.

Prema neformalnom dogovoru stranaka koje su se odlučile prihvatiti Dubrovački dogovor i sudjelovati u vlasti, omjer potpore birača i glasovi osvojeni na izborima bili su temelj podjele ovih funkcija.

Više od 20 HDZ-ovih veličanstvenih

HDZ je tako postizbornom odlukom o sudjelovanju u vlasti dobio priliku preko svojih ljudi kontrolirati način upravljanja gotovo svih gradskih tvrtki i ustanova. Više od 20 svojih članova HDZ je sukladno Dubrovačkom dogovoru instalirao u Čistoću, Libertas, Sanitat, Vodovod, Vrtlar, Domoupravu, Hotel Gruž, Groblje Dubac, DURA-u, JVP Dubrovački vatrogasci, Dubrovačke knjižnice, Dubrovačke muzeje, Umjetničku galeriju, Linđo, Rezervat Lokrum, Kazalište Marina Držića, Sportske objekte i Dječje vrtiće.   

Iako je lista koju je predvodio HDZ-a dobila najveći broj mandata u odnosu na sve druge, njih sedam, to je i dalje bio nedovoljan broj za sastavljanje većine u Gradskom vijeću, jer ih ja za čuvenih pobjedničkih '13' previše nedostajalo, pogotovo nakon odlaska HSLS-ovog Iva Gjaje u drugi politički tabor.

Izborni pobjednici Andro i HDZ

Što se tiče rezultata lokalnih izbora u Dubrovniku 2013., sve su stranke izborni gubitnici jer apsolutno niti jedna nije dobila više od tri ili četiri vijećnika. Dubrovački dogovor bio je jedini odgovor nekih od poraženih na takvu situaciju poraza u izborima u kojima je jedini pobjednik bio zapravo samo Andro Vlahušić s uvjerljivim postotkom u drugom krugu izbora.

S Dubrovačkim dogovorom, iz poražene u uvjerljivo pobjedničku postizbornu poziciju prešao je upravo HDZ. S Dubrovački dogovorom iz kojega Franković izlazi, HDZ je dobio predsjednika Gradskog vijeća, najveću prednost u donošenju odluka, a kako je sada vidljivo, Dubravka Šuica potrudila se u gotovo sve gradske tvrtke i javne ustanove postaviti više od 20 svojih ljudi.

Tomislav Karamarko podržao je Dubrovački dogovor u trenutku njegovog nastajanja shvativši kako je to  zapravo jako dobro za HDZ. Od izbornih gubitnika upravo s Dubrovačkim dogovorom HDZ se pretvorio u izbornog pobjednika i dio vlasti. Rušenjem Dubrovačkog dogovora Franković je svjestan kako zapravo ruši HDZ-ovu izbornu pobjedu, ali njemu je važnija ona nova koju želi realizirati u vlastitoj režiji i sa svojim ljudima. Ne može je čekati, želi je odmah i sada.

SDP kad gubi, gubi do kraja

Najveći luzer  lokalnih izbora u Dubrovniku je definitivno SDP. Četiri godine bili su dio vlasti. I to vlasti kojoj su građani povjerili još jedan mandat. Imali su predsjednicu gradskog vijeća, dvoje zamjenika i bili dio vladajuće većine. Na izbore su krenuli samostalno i time jasno biračima poručili kako oni zapravo nisu ti koji su bili dio vlasti prethodne četiri godine. Birači su jasno shvatili poruku. 'Ok, niste vi, znači Andro je taj za kojega treba glasovati.' SDP je tako ostao najveći gubitnik izbora osvojivši tek tri mandata, onoliko koliko i nove političke opcije poput Srđevaca i Laburista, dok je SDP-ov kandidat osvojio sramotno mali postotak glasova. Vlahušić je sve zasluge prethodne četiri godine vlasti pripisao sebi, ne svojom zaslugom, nego zaslugom i lošim odlukama SDP-a.

Propao je na kraju i pokušaj Olge Muratti vraćanja SDP-a u vlast kroz Dubrovački dogovor. SDP-ov Franković, odnosno Mladen Gojun, odlučio je ostati gubitnik do kraja. Tako je SDP u Dubrovniku i dalje u oporbi, nakon što su birači zapravo nagradili upravu tu vlast u kojoj su upravo oni velikim dijelom sudjelovali.  Za takvu političku nesposobnost zaista treba biti posebno 'talentiran'. SDP se osim izbacivanja članova nikakvom drugim politikom baš i ne bavi, niti ima kako i s kime.

Pero Vječan jer je politika za iskusne

Što se tiče Pera Vićana, on je uvijek tu,  i kada izgleda da nije. Uvijek je potreban, i kad se čini da nije. Pero Vićan i njegov DDS također nisu više u Dubrovačkom dogovoru, iako nisu poput male djece u stilu 'nisam ti više prijatelj' izašli iz njega. Pero je predugo u politici da ne bi znao što dječji potezi sa sobom nose. Ono  što je SDP u Dubrovniku danas i ono što će HDZ biti sutra. Politika je igra za velike igrače, a jedini koji odlučuju su zapravo građani. Birači svoj stav pokazuju na izborima. Mladenov je samo jedan glas, Matov drugi. I koliko god da njih dvojica ljudi okupe oko sebe za stolom,  posljednju riječ ima većina. Ali građana, a ne stranačkih uhljeba, ambicioznih ulizica i lokalnih oriđinala koji pričaju što im padne napamet uz čašicu.

Mato i Mladen krenuli su u rušenje Vlahušića i vlasti u Dubrovniku javno, Pero to radi iz sjene. Za razliku od ove dvojice, on je itekako svjestan da mu za pobjedu trebaju i glasovi onih birača koji  koji podržavaju politiku i projekte Andra Vlahušića. A njih je, prema zadnjoj pravoj anketi, odnosno izborima, u Dubrovniku više od 60 posto. Mladen i Mato stali su na ovu drugu, statistički slabiju stranu, ali vjeruju u uspjeh. Misle da će prevagnuti u svoju stranu uz pomoć onih trećih.

Laburisti i Srđ je grad kao dogovor nad dogovorima

Najveći protivnici Dubrovačkog dogovora od samog početka bili su Laburisti i lista Srđ je Grad. Njih šest vijećnika od početka su jedina prava oporba vladajućoj politici i opciji. Ali politika je ipak za iskusne pa su ovi politički junci vrlo brzo upali u jamu koju su Vlahušiću i Dubrovačkom dogovoru sami iskopali. Dok na sva zvona prozivaju Dubrovački dogovor, lideri oporbe Igor Miošić i Matko Bupić konzultacije prije Gradskog vijeća odrađuju s tim istim HDZ-om. Nakon što su ih novinari Dubrovačkog dnevnika vidjeli i fotografirali, to su i priznali neki od sudionika sastanaka.

Kako će se glasovati kako bi Vlahušićeve točke pale i koje amandmane predlagati Srđevci i Laburisti dogovaraju s HDZ-om. Onom istom strankom koja je od samog početka glavni pokrovitelj projekta golfa na Srđu. Ipak, mora se priznati,  mladi neiskusni političari vrlo brzo su stekli iskustvo politike po pitanju morala i dosljednosti. U politici takvo nešto, naime, ne postoji.

Poremećena politika

Laburisti su zamalo bili dio Dubrovačkog dogovora, onog istog o kojemu se kasnije vikali kako bi mu trebala 'suditi ulica'. Oni bi to bili, umjesto HDZ-a, da je Matko Bupić postao predsjednik Gradskog vijeća. Pregovori su propali.  Kako se neslužbeno šuška, s dubrovačkim Laburistima koji su u rasulu najradije bi koalirao Mladen Gojun sa svojim SDP-om u slučaju novih izbora, jer tvrdi kako su oni stranka ljevice. No, kad tu riječ 'ljevica' čuje njihov ultradesni lider Matko Bupić, koji se od takve riječi i orijentacije zgraža, jasno je kako od toga neće biti ništa. Pitanje je samo je li tu itko svjestan u kojoj je stranci i za što bi se prema profilu svojih birača trebao zalagati.

I dok se oni traže jesu li lijevo ili desno, jesu li mladi ili iskusni, mrze li Dubrovački dogovor ili bi s HDZ-om  zapravo oni u njemu bili, Vlahušić usprkos svemu već godinu i pol dana vodi grad kao da će sutra biti novi izbori. Ono što mu je očito najzabavnije je kako biti veći SDP-ovac od Gojuna, veći HDZ-ovac od Frankovića, veći politički vječnik od Vićana i veći neprijatelj  stranog privatnog kapitala od Srđevaca.

Socijaldemokracija

Dok se Gojun bavi izbacivanjem par neposlušnih članova iz stranke, Vlahušić razvija socijaldemokraciju u Dubrovniku. Uvodi i povećava subvencije cestarine, zračnog prijevoza, stanarine, kupuje nekretnine, otvara gradske tvrtke, a kupio bi i Marinu. Mnogi će se ekonomisti složiti kako njegov plan upravljanja gradom i gradskom imovinom podsjeća na neka druga vremena, na socijalizam u malom. I to u trenutku kad ostatak zemlje u očajnom stanju privatizira i vlastitu infrastrukturu poput autocesta.

Lupanje u prazno

Dok Franković željan vlasti najavljuje kako će srušiti Vlahušića na proračunu i dok ga ismijava zbog poziva Njemačkoj reprezentaciji u trenutku kad Gornja sela nemaju vodu, Vlahušić tu vodu u Gornja sela dovodi. Uz još tristotinjak milijuna kuna drugih projekta Vodovoda. Svoje prijedloge za projekte dali su i svi zainteresirani građani na javnom pozivu, a prema prvim najavama, Grad će im udovoljiti. Franković će tako rušiti i proračun u kojemu su također  amandmani građana koji bi ga nakon toga trebali birati.

Srđ je Lukšićev

Lista Srđ je Grad u Gradskom vijeću trebala je biti prava i istinska alternativa najgorim prijetnjama Dubrovniku, a to su privatni investitori potpuno nezainteresirani za javni interes. Njihovo nesvjesno  zastupanje strane Lukšića, modernih kolonizatora i okupatora dubrovačke obale i zraka, je jako razočaravajuće. Žalosno je kad je jedan Vlahušić u toj borbi za interese građana Dubrovnika veći i ustrajniji od njih. Privatni investitori koji zarađuju na Dubrovniku, Gradu to moraju na neki način i vratiti. Da bi Dubrovnik imao razvojne i socijalne programe, proračun se mora puniti, a mora se puniti kroz zidine, žičaru, turiste,  Lukšiće i druge. Po svim ovim pitanjima stranog kapitala, na veliku žalost svojih birača, Srđevci nisu dovoljno oštro odgovorili. U silnoj želji i fokusu kojega su stavili na rušenje Vlahušića, nesvjesno su postali odvjetnici upravo onih aktera protiv kojih su se trebali baš oni najviše boriti. Tajni dogovori i pregovori s HDZ-om samo su dio iste pogreške i skretanja od interesa  svojih birača.

Ali zašto im zamjerati, ako je i sam Dubrovački dogovor i suradnja HDZ-a i SDP-a jednako takva prevara birača? Razlika je samo u cilju, do kojega svi dolazi u vjeri kako taj cilj opravdava sredstvo. A to sredstvo je politički brak iz interesa. Vlahušić je kročio u taj brak kako bi realizirao svoju izbornu pobjedu koju su mu dali građani Dubrovnika. Za proračun, za sve projekte koji se vode u Gradu, za sve kupnje i subvencije treba mu podrška Gradskog vijeća, jer bez toga ne može raditi. Mladena Gojuna, Mata Frankovića, Matka Bupića, Igora Miošića, trenutno i Pera Vićana kao i sve druge u to nemoralno sredstvo neprirodne političke suradnje  vodi samo jedan cilj. Rušenje Vlahušića, jer bez tog rušenja ne mogu do vlasti.

Dubrovnik će rušenjem proračuna postati grad slučaj u kojemu umjesto najavljenih projekta slijede novi izbori. A prije izbora razdoblje stagnacije. I to samo zato što njih dvojica, trojica žele biti vlast. Dubrovnik je grad u kojemu je život daleko od idealnog, ali i dalje, taj je život prosječno bolji nego u ostatke Hrvatske koja je davno dosegnula dno dna. Dubrovnik ipak ide naprijed. Može se govoriti u kojoj mjeri, koliko brzo i koliko bi to moralo biti bolje. Vlahušićevi politički oponenti misle da mogu bolje. Možda i mogu. Ali Dubrovnik trenutno nije grad slučaj i ne smije to  biti, jer je to predugo zaista i bio. I na kraju, žalosno je što Vlahušićevu stranu u tome da radi sitnih privatnih ambicija pojedinaca Dubrovnik ne bude grad slučaj, drži upravo najveći svjedok pokajnik političke transformacije Dubrovnika, Dubravka Šuica.