Pravi je primjer zamisliti jedan radni dan pravnice ili socijalne radnice u nekom od centara za socijalnu skrb u Hrvatskoj.  Od 8 do 16. S pauzama. S odlascima s posla ranije. S blagdanima. S bolovanjima kad im padne na pamet. Radili, ne radili, radili s entuzijazmom ili tek onako da stvaraju privid rada i opravdaju plaću, isto im je! Sigurna državna plaća uvijek će stići. Preko leđa one druge Hrvatske , preko ljudi koji teško žive i teško rade, ali od svog poštenog rada uglavnom ne mogu dovoljno dobro živjeti. Preko leđa onih ljudi, onih majki i one djece, za čije bi se živote trebali brinuti, ali to ne rade!

Do uhljebskih mjesta preko veze

Državni uhljebi, zaposleni u javnom sektoru, treba biti iskren i priznati, na te su funkcije previše puta došli  isključivo političkim, rođačkim i interesnim vezama. Da je stručnost kriterij, birokracija u Hrvatskoj  danas bi funkcionirala.  Nasuprot tome, Hrvatska je danas država katastrofe. Od ministara, do službenica u centrima za socijalnu skrb,   nema stručnih i sposobnih ljudi, koje u svom radu vodi entuzijazam i želja da rade što bolje i što više. A upravo to je jedini ključ uspjeha jedne države.

Takva nepravedna situacija uglavnom nervira, sve do trenutka dok nerad državnih uhljeba sigurnih plaća ne počne ugrožavati ljudske živote.   Da je kojim slučajem Mirjana Kristović iz Župe dubrovačke u svojoj teškoj obiteljskoj katastrofi naišla na državnog uhljeba koji zna svoj posao, koji ga radi vođen entuzijazmom i željom da taj posao napravi što bolje može, danas bi možda imala život kakav zaslužuje. Imala bi lice koje nije unakaženo, zdravlje i svoje troje djece. Nasilnik bi davno bio daleko od onih koje je ugrozio, a možda bi bio i on na drugom putu odgovornosti za život svoje obitelji.

Krivi ste za Mirjanu Kristović!

Mirjana Kristović danas to nema! I ona to nema isključivo zbog nerada institucije kojoj je jedini posao spriječiti ovakve obiteljske katastrofe kroz koje sada prolazi žrtva teškog nasilja i njeno troje djece.

Kako te situacije uglavnom izgledaju u mozgovima nesposobnih državnih uhljeba? Osam je sati, treba popiti kavu. Kad će ta pauza više.  Ispred njih je neka Mirjana Kristović, moraju odraditi slučaj. Opet ih gnjavi. Kako su nam ono rekli iz Ministarstva za ovakve slučajeve?! Aha, treba zaštititi djecu. Tata tuče mamu, treba maknuti djecu od njih. Zagreb? Dobra ideja. Najbolje tako, da nisu više ovdje nama na teret da moramo raditi.  

Tata je izmasakrirao i zamalo ubio majku. I to pod našim stručnim nadzorom?!  Ako sad priznamo krivnju, možda će netko tražiti naš otkaz. Možda žrtva koja je prijavila Ministarstvu naš nerad. Moramo do kraja.  Briga za djecu uvijek upali. Idemo se praviti da se brinemo za djecu. I da majka nije svetinja.

Državni uhljebi u svojim  birokratskim mozgovima baš nikad ne uđu dublje, s malom dozom morala i empatije u slučaj za koji su odgovorne.  Državni uhljebi u Centrima za socijalnu skrb i ne znaju kako ona druga Hrvatska živi. Ne mogu ni znati.

Koga je briga za majke

Oni ne znaju što je život majke koja mora raditi da bi prehranila svoju djecu. A taj posao često uključuje dvokratno radno vrijeme, prekovremene, noćni rad i posao vikendom i blagdanima.  Tako vam, dragi državni uhljebi, radi ona druga Hrvatska, o kojoj ne znate ništa.

'Majka je loša, jer nema dovoljno vremena za djecu. Majka nije dobra majka, jer mora raditi u vremenu kad bi trebala biti s djecom.'

Ako je majka je žrtva zlostavljanja,  državni uhljebi u centrima tvrde da ona to u Hrvatskoj treba i dalje podnositi, radi djece.  Suočiti masakriranu majku koja je pretrpjela traumu na sudu sa zlostavljačem, mogu samo zločinci! Oni su to u Dubrovniku napravili, više puta.

Zaštitimo zlostavljače

Suočavanje zlostavljanih majki sa zlostavljačem, državnim uhljebima je sasvim normalna stvar. Njima su napisali da će dobiti plaću ako se brinu za djecu. Na to se, naravno, uvijek mogu vaditi. Nitko ih neće prozvati, a to je jedini cilj državnih uhljeba. Briga za vlastitu guzicu, da ne naprave baš previše neradničkih grešaka, a plaća će ionako stići.

Nikad se nisu stavili u kožu te majke koja u Hrvatskoj ne može imati savršen, birokratski život, poput njihovog.  Nema sigurne plaće. Ne može se, posebno u Dubrovniku, pogotovo poštenim radom, lako do nekretnine. Da je Mirjana Kristović imala uvjete za pronaći stan, danas bi troje djece imalo majku i sretan život. Nitko joj u tome nije pomogao. Nisu niti pokušali.

Obiteljske tragedije često proizlaze prije svega iz teške ekonomske situacije koja je samo okidač za nezadovoljstvo, svađe, frustracije iz čega proizlaze svi drugi problemi, nažalost i tragedije. Državni uhljebi birokratskih mozgova to ne razumiju. Koliko li su samo puta procjenjivali situacije prema materijalnom stanju roditelja. Njihovim mozgovima za djecu je bolji onaj roditelj koji više ima, od onoga koji će ih naučiti da život nije lak i da se treba boriti. Poštenim i predanim radom, koliko god to teško bilo.

Žrtva za djecu

Državnim uhljebima birokratskih mozgova nikako da dođe do glave da je u cijeloj priči bitna  i majka. Djeca ne trebaju blagostanje i lagodan život, koliko im je nekada dovoljno vidjeti sretnu majku. Ta sreća dolazi i s ljubavlju.  Državnim uhljebima majka nema prava na novi život u ljubavi.  Ona je za njih automatski loša majka, ako krene dalje.

Što se tiče Dubrovnika, uistinu je bolesno koliko su puta neprofesionalno stali na stranu zlostavljača i muškarca, pod krinkom borbe za prava djece.  Nekada se čini kako su slabe na muškarce i što su im sve u stanju povjerovati i tolerirati. Ali zato im majka mora biti savršena.  Mora imati stan, mora imati savršen državno – uhljebski birokratski posao, savršenog radnog vremena, da ostatak dana može provoditi u kući s djecom. Ne daj Bože da se ponovno zaljubi kako bi djeci iz porušenih obitelji pružila neki novi dom?!

U svakom slučaju, za njih, žena mora trpjeti, radi djece i interesa zlostavljača. 'Jer djeca trebaju oca i majku.'  Tako su im napisali u zakonima, a one nemaju razloga koristiti svoj mozak i svakom slučaju pristupiti individualno i moralno, a ne birokratski. Djeca trebaju oca i majku, ali ne trebaju oca zlostavljača i zlostavljanu majku. Niti im treba komunikacija tih roditelja, ako je ta komunikacija zlostavljanje. Zar je to tako teško shvatiti uhljebskim mozgovima?  

Troše milijune

Koliko milijune državnog novca sisaju za nerad. Koliko su nadzora propisali, samo da bi sisali novac, a nakon više godina nadzora shvatili da im je bilo dovoljno samo saslušati tu majku i ono što im je govorila prvi dan?! Koja to majka ne želi i ne pokušava u svakom slučaju napraviti najbolje svojoj djeci? Takve su rijetke. Ali državni uhljebski mozgovi i dalje misle da upravo oni znaju što je najbolje za djecu. U birokratskoj Hrvatskoj za to nažalost imaju i ovlasti, nitko ih ne kontrolira i ne sankcionira zbog pogreške, kao što se to dogodila u slučaju Kristović.

Dovoljan je samo jedan detalj, jednog slučaja iz Dubrovnika. Uhljeb iz Centra dolazi u kuću u kojoj živi dijete s majkom. Ona je vlast. O njoj i njenoj procjeni situacije ovisi sudbina te majke i tog djeteta. 'A gdje je sada Marijana? – pita uhljebska djelatnica Centra. 'Marijan je u školi. Piše vam tu u papirima da je muško,' – odgovorila je majka. 'Piše vam i da mu je škola svako jutro. Jeste li uopće pročitali te papire mog slučaja za koji vas, najmanje tri, primate plaću?' – ogorčeno je pitala majka, ali odgovor nije dobila. 

Dubrovnik vas zove

Tog mjeseca uhljeb je primio  plaću, bez obzira na fušersko odrađen posao, bez obzira što je državi isisao tisuće kuna novca za nadzor majke, kako se na kraju pokazalo, nepotrebni. Bez obzira što je nadzor dokazao kako je majka od prvog dana bila u pravu i kako je željela najbolje svom djetetu, kojega su zbog svog nerada i propusta ostavili bez alimentacije i prava, a na konačnom suđenju nisu se ni pojavili. Toliko ih je bilo briga za djecu. Bez obzira što je zbog njihovog inzistiranja na kontaktima žrtve i zlostavljača i ta majka zamalo završila kao Mirjana Kristović! Srećom u nesreći,  ova je majka, za razliku od Mirjane Kristović, za voditelja nadzora dobila nekoga tko je, za razliku od uhljeba, svoj posao želio odraditi odgovorno. Nadzor u obitelji Kristović vodila je osoba koja se tamo  nije niti pojavljivala.

Ipak, i ta je majka, poput Mirjane Kristović, o njihovom katastrofalnom radu obavijestila nadležno Ministarstvo. I naravno, napravila fatalnu pogrešku.  Dubrovačke majke, ako želite dobro svojoj djeci, nemojte uhljebe prijavljivati Ministarstvu. Iz njihovih udobnih uhljebskih stolica nerada i krivih procjena, oni će vas gledati samo kao prijetnju svom daljnjem lagodnom životu.  Ne mare oni ni za vas, ni za djecu, koliko za svoje guzice.

Nakon slučaja obitelji Kristović, sasvim je jasno, draga Milanka, da je vrijeme da dođete u Dubrovnik i van ljetnog odmora.  More na Splendidu još uvijek je pogodno za kupanje.  A možda spasite i koji ljudski život i budućnost  neke dubrovačke djece.

Komentari: 

KOMENTAR Bandić je zatvoren zato što je Hrvat, a za sve naše Bandiće krivi su Hrvati

U IME OPASNIH NAMJERA Sad znamo da im je briga za brak bila čista izmišljotina

Ima li išta gore od političara kojemu je prerano za mir?

Vodič za uvrede i prijetnje hrvatske radikalne desnice i ljevice

SDP podržao Kordića, zviždanje Milanoviću, Markićku i prijetnje ubojstvom

Muž će zadnji doznati zašto su Dubrovniku uzeli zidine

Humanitarna akcija: Kupimo našim domoljubima naočale

Gotovina je heroj, Kordić zločinac, papa Franjo katolik, a biskup Vlado Košić nešto drugo

Na slobodu i zajedništvo pozvani mladi pobijedit će stare podjele!

LICEMJERI Novac nikome nije bitan

U RALJAMA MAFIJE Dok je vreća na sigurnom, nije važno tko je drži

PRIJETNJE DUBROVAČKOM DNEVNIKU Redakciju raznijeti, glavnu urednicu silovati

NAPAD PREDSJEDNIKA UDRUGE U IME OBITELJI Šest pobrkanih lončića i šest neistina zbog šest razloga

DUBROVAČKI DNEVNIK: Nastavljamo rat PROTIV diskriminacije i privatnih interesa Željke Markić

ZLOČINAČKI REŽIMI Konačno razotkrivena ideologija koja razara hrvatsku obitelj!

KOMENTAR Zora dubrovačka svanula, a premijer još spava u Zagrebu

TKO JE ZASLUŽIO OSCARA? Djevica Marija, Šahist Teo, Vaterpolist Niko, Pero u odjelu ili Matko šporkih ruku?