Do sada je to bio nezavisni Ivan Kovačić, a prema „podzemnim“ planovima bi ga mogao naslijediti bivši HDZ-ovski gradonačelnik Ivan Škaričić (koji je pod kaznenom prijavom radi malverzacija izvedenih na cesti Omiš-Gata u visini od 5,500.000 kuna). Naime, vijećnik HDSSD-a Filip Jurjević je promijenio boje i prišao  HDZ-ovskoj rušilačkoj falangi. Za „žrtvovani“ omiški proračun nije bilo koristi navoditi podatke o smanjenju duga koji je ostao iza bivšeg (budućeg) gradonačelnika, niti koliko projekata i akcija će biti ugroženo prijelaznim nefunkcioniranjem vlasti. Bezobzirni HDZ-ovski falangisti su obavili svoj „prljavi“ posao.

Ovih dana je slična HDZ-ovska podzemna operacija izvedena i u Dubrovniku. Iako je proračun najjači od svih gradova, a praktični efekti gradonačelnikova rada neupitni, gradonačelnika je trebalo smijeniti - dakako rušenjem proračuna. Događaji oko ovog čina su više nego znakoviti. HDZ-ovski nadobudni i novopečeni političar je najprije „ustrojio“ različita mišljenja unutar svoje podružnice  (uz pomoć centrale) otvorenim prijetnjama izgonom iz stranke. Zatim se ušlo u lobiranje drugih vijećnika za rušenje proračuna. Neke naivce nije trebalo ni nagovarati radi negativnog stava.

Pučizam kao metoda je započeo svoj „uspješni“ pohod u nesretnom Vukovaru, kojom prilikom je srušen pristojni i za grad veoma važan proračun, samo da bi se odstrijelilo gradonačelnika. Tamo su već održani prijevremeni izbori, u kojima je vlast preuzeo HDZ, što je otvorilo HDZ-ove pučističke apetite, da do parlamentarnih izbora osvoje još koju protivničku utvrdu, sve  radi propagandnih razloga koji bi im omogućili osvajanje vlasti.

Za gradonačelnike se ne treba previše brinuti, oni su ionako potrošna roba, jer nisu bez grešaka. Dubrovačkom gradonačelniku se svakako može zamjeriti slaba komunikativnost, onom u Vukovaru svakako preveliku komunikativnost, a protiv onog u Omišu su se događali i otvoreni napadi na život. Da budem do kraja korektan, protiv ovog u Dubrovniku i onog u Vukovaru postoje nepravomoćne presude (za razne stvari), dok protiv onog „budućeg“ u Omišu postoji ozbiljna kaznena prijava.

No bezobzirno rušenje proračuna, koji uvijek predstavljaju opći gradski interes, treba razotkriti kao opasnu i podzemnu (pučističku) metodu međusobnih i međustranačkih obračuna.  Jer nije ovdje samo riječ o prekoračenjima zakona (ako postoje treba pustiti zakon da dovrši posao). Ako postoje ozbiljni razlozi protiv ponašanja gradonačelnika oni se mogu rušiti referendumom, ili čekati izbore (kao najlegitimniji način promjena). Ali ne pod cijenu ugrožavanja zajedničkih interesa cijelog grada. Jer ugrožavanje gradskih proračuna bitnih za funkcioniranje i preživljavanje jest svojevrsni kriminal, zasada nespecificiran u postojećim i inače šupljim hrvatskim Zakonima (osim ako ih se ne podvedemo pod nesavjesno poslovanje – što bi se moglo nategnuti).

No vrhu cijelog HDZ-a (jer o njima se ovdje radi) se žuri da ubere što više političkih poena uoči za njih sudbinskih parlamentarnih izbora, koji mogu značiti opstanak (jer se radi o zasada jedinoj, istina nepravomoćno osuđenoj političkoj stranci, prvoj u novijoj hrvatskoj povijesti). Zato „pučizam“ kao metoda nije završio na ova tri grada, do sljedećih izbora ima još godinu dana. K tome, samo naivci mogu povjerovati da kriminala do Sanadera nije bilo, ili da je Sanader bio jedan jedini, i radio samo za sebe. U borbu za opstanak su upregnute pučističke metode prijevremenih smjenjivanje postojećih lokalnih vlasti.

Zato se ozbiljno treba upitati što nas čeka, ako „pučizam“ ostane dominantni HDZ-ovski politički metod i kad osvoje vlast? Da parafraziram Marina Držića: Ne stav'ljajte pamet na komediju – ovo je ozbiljna stvar.

Mirko Jokić za Dubrovački dnevnik