Iz La Bodege kroz medije dopiru negodovanja da su vlasnici susjednog Caffe bara Cele, inače u anonimnim komentarima vješto etiketirani kao istaknuti HDZ-ovci, odlučili postaviti visoke stolove, pa su eto zaklonili nacionalno poznatu La Bodegu, koja se nalazi u prostoru Excelsa nekretnina. 

Ugovori su za luđake

I sada se priča nadaleko i naširoko o tome kako La Bodega nema vanjske stolove, a sve iz političkih razloga, jer oni kao bogovi ugostiteljstva nemaju pravo na stolove,  dok Cele ima. Još pored toga, kakve li drskosti, za svoje stolove Cele također ima Ugovor o zakupu javne površine. Tko je ovdje lud i tko još pravi ugovore i ozakonjuje stvari? To mogu samo luđaci raditi. Pa zna se kako se u Dubrovniku dolazi do nečega što želiš. 

Ako ti se sviđaju hoteli visoke kategorije, nekad najjača putnička agencija Atlas, najvrjednije nekretnine na Pilama i po Dubrovniku, kao i žičara, zna se kako do toga doći. Cijena, pravi sitniš. Ako ti smeta plomba na Atlasovoj zgradi na Pilama za daljnje raspolaganje poklonjenom nekretninom, nikakav problem. To se u Gradu Dubrovniku riješi jednim potpisom tehničke vlasti, kako je to i napravljeno između dva mandata bivše gradonačelnice Dubravke Šuice.  Tako su i Pile otišle u Čile. Cijena? Ne zna se. 

HDZ protiv Franja Tuđmana

Najgore  za tvrtku Excelsa nekretnine i  samu obitelj  Lukšić i njihove poslovne partnere je to  što Franjo Tuđman nije živ. Da je Franjo živ, ne samo da bi dobili od Cele stolove, nego bi zasigurno i kafić Festival izgubio pravo na svoje. I Nautika isto. Svi! Nekako vjerujem da bi i sam na svojoj taraci našao stol i deset deka Drniškog pršuta iz La Bodege, a sve zato što je tako rekao Franjo, a povrh svega zato što su nas oružje i novac iz Čilea izvukli u Domovinskom ratu.

A sada klinci iz HDZ-a ne daju stolove klincima iz Čilea. A klinci iz Čilea ne žele platiti koncesiju za žičaru Gradu Dubrovniku iz istog razloga. Jer su sve naučili dobivati besplatno ili uz malo uloga. Recimo za par milijuna kuna kupiti nešto što košta par milijardi kuna poput Atlasa, hotela, ali i žičare, uz blagoslov Franja Tuđmana.

Zašto su Excelsi važni stolovi ispred Bodege?

Stvari su savršeno jasne. Tvrtki Excelsa nekretnine, koja je vlasnik prostora, trebalo bi biti sasvim svejedno ima li La Bodega kojoj su 'utopili' nekretninu stolove ili ih nema. Međutim, da im  ipak ne bude svejedno, pobrinula se pravna služba koja je u Ugovoru ugradila klauzulu u kojoj je obveza tvrtke Bodega d.o.o.  u slučaju da joj Grad dodijeli  stolove ispred prostora, uplatiti pozamašno veći iznos zakupodavcu, dakle Excelsi.

Excelsa bi, kako se neslužbeno barata iznosom, dobila pedeset tisuća eura od stolova, a da u zbilji ta tvrtka nema nikakve veze niti s javnom površinom, niti sa stolovima i stolicama. 

Grad je stoga pod pritiskom Bodege i Excelse trebao raskinuti ugovor s ugostiteljskim objektom Cele, na štetu dubrovačkih ugostitelja i dubrovačke Zaklade Blaga djela te pritom riskirati tužbu za prijevremeni raskid ugovora i dodijeliti stolove koje koristi Cele Bodegi. I to samo zato jer su zakupoprimac i zakupodavac tako dogovorili i nasilno pokušali doći do površine.

Ako prođe prošlo je, glasi izreka. Prije bi se reklo da su Lukšići prvo naložili ražanj, pa tek onda krenuli za zekom u šumu.

Pa ako prođe prošlo je, jer mnogo je toga ovoj obitelji i svim njihovim partnerima u Dubrovniku dobro prošlo.