ONIMA KOJI SE VEŽU I S CRNIM, ZELENIM I ŽUTIM VRAGOM Mora li se cijeli Grad zaustaviti da Mato uskoči na brod, pa nije biskup Puljić da odluči o gradonačelniku?

Autor: Nikša Klečak Autori fotografija: Wikipediaj
Zamislite da se nalazite na oceanu. Godina je 1912. mjesec travanj, dan 10., točno 29 godina prije osnutka NDH. I jedan i drugi datum se obilježavaju kao početak tragedije. Plovite oceanom. Netko u prvoj, netko u najzadnjoj klasi, netko ide radi luksuza, a netko radi potrebe. Brod vam se igrom slučaja zove Titanik. Četiri dana kasnije brod udari u santu leda i potone.

Dubrovnik, 26. studenog, brod ne tone. Iako fizički disperziran od Hrvatske, Dubrovnik je brod koji plovi na vlastiti pogon. Za razliku od ostatka Hrvatske, Grad Dubrovnik nema svog Grčića i Lalovca koji ispred sebe svakodnevno gledaju ekonomsku tragediju ravnu Titaniku, a Dubrovnik financira samog sebe i zna da će svaka nova godina ujedno biti i prosperitetnija.

U Dubrovniku je sinoć bila mirna noć, jutros miran dan, a već mjesecima, točnije od dana kada je Mato Franković izabran za predsjednika gradske organizacije HDZ-a, dio skroz desnog Dubrovnika se pokušava svim silama utopiti poput Titanika.

Hoće li se četiri vijećnika zaletjeti u santu leda?

U najmanju ruku, pokušava se zaustaviti na santi leda kako bi njime nastavio ploviti predsjednik Mato Franković.

U santu se, logički, ne treba zaletjeti Mato Franković, nego pak četvorica vijećnika koji nakon svog političkog suicida ionako – ionako više nikada neće imati mogućnost ulaska u Vijeće.

Dvije Dubravke, Marunčić i Šuica, Niko Bulić i najvažnije mladi Mario Obuljen, su na žar stavljeni kao žrtveni jarci da novom političkom Bogu HDZ-a donesu puni plijen.

Taj plijen je politička smrt aktualnog Dubrovačkog dogovora i gradonačelnika Andra Vlahušića koji bi, samo radi političkih aspiracija Mata Frankovića, trebali umrijeti kako bi upravo Mato preuzeo sve važne dužnosti. One koje proizlaze iz Karake, ali i one koje bi, da je 'ljudi i hadezeovaca,' ionako birali samo predstavnike HDZ-a, pa tako i Mata Frankovića.

No, politička situacija od 1998., pa do danas i nije baš takva. Od Vida Bogdanovića u jednom mandatu, pa nadalje, 2001. godine samo logičnom lijevom neslogom nije izabran esdepeov Josip Mikulić. To je u jednom intervjuu priznao i sam bivši gradonačelnik Bogdanović. U dva mandata izabrana je prva žena gradonačelnica Dubravka Šuica, a potom u još dva aktualni gradonačelnik Andro Vlahušić.

Eci peci pec, Šuica je mali zec

O tome hoće li na mjestu vladara Grada Dubrovnika biti Šuica ili Mikulić, tih je godina početkom 21. stoljeća odlučio vladar katoličke crkve na jugu, šef tvrtke Pokore, Biozona i ostalih za crkvu neetičkih tvrtki, navodno upravo biskup Puljić, koji je odabrao tetu Dubu za gradonačelnicu.

Ali to su možda ionako samo glasine.

Kako bi objektivnost ubila subjektivnost, vrijedno je istaknuti informaciju kako je u proračun usvojeno 88,7 posto zahtjeva građana, a da će se do 4. prosinca usvojiti 100 posto prijedloga svih gradskih vijećnika koji svoje amandmane podnesu na vrijeme i s osjećajem za stvarnost.

Gradonačelnik Vlahušić za Dubrovački dnevnik nije želio pretjerano  komentirati nadolazeću sjednicu Vijeća, nego je samo istaknuo kako su nakon dva mjeseca javne rasprave prihvaćeni svi prijedlozi građana na proračun, sve socijalne mjere te kako je dubrovački proračun u totalnoj suprotnosti sa svim drugim proračunima ostalih gradova Hrvatske, a da proračun raste na temelju prihoda.

Grad Dubrovnik bi, kako tvrde i najljući protivnici Andra Vlahušića, u 2015. godini trebao prebaciti, ovisno o rebalansu od 14,3 – 28.9 milijuna kuna što dakako znači da Grad posluje u pozitivi te da je daleko od oskudice.

I dalje ostaje sramota Andra Vlahušića koji nije sredio pokretanje radova na groblju Dubac. Sramotu dijeli i politički sin Frana Matušića, Mato Franković koji nije svog tatu zamolio da njegova tetka napokon proda zemljište budućeg groblja. Nije zamolio niti svog člana Antuna Kisića koji besprijekorno i dalje štiti interese svog opunomoćenika i dezavuira buduće razvijanje grada. Toliko od bivšeg dogradonačelnika.

Oskudica naša svagdanja 

Oskudicu bi trebao demantirati i tripartitni sporazum o garaži, uteg svih političkih stranaka koji bi s prvim danima prosinca trebali okončati ovu sagu tešku par milijuna eura.

Sve u svemu, ovdje više nije riječ o povjerenju gradonačelniku, nego o samoukidanju pojedinih gradskih vijećnika koji će vjerojatno radi mladog TITA krenuti u vlastitu političku smrt.

Pozitivan rejting Mirelinog ORAHA o kojem svjedočimo zadnjih dana svakako znači da mnogi  od današnjih struktura, u slučaju novih izbora, više neće biti prisutni na političkoj sceni, a da će HDZ i HNS nastaviti radikalno participirati u vlasti.

Kome, odnosno kojima sve to odgovara, nije poznato. Prepoznat ćete ih po podočnjacima, a oni koji se vežu s crnim i svim drugim vragovima se kao i devedesetih vežu radi boljitka zajednice, ne one stranačke.

Adio vam i eto vas tamo.

Nikša Klečak / Dubrovački dnevnik

Popularni Članci