Ne treba puno biti upućen u situaciju da bi se zaključilo kako je Dube umjesto Đela za dirigenta tog malog raspjevanog HDZ-a stavila upravo 'prvu frulu' Grada Frana Matušića.

Nesporno je kako u cijeloj gunguli koja se proteklih tjedan dana događa u dubrovačkom HDZ-u šuruje upravo dirigent Frano Matušić koji je proteklih stotinu godina jedina prava oporba u onom starom, 'Dubinom' HDZ-u.

Da 'Matov' HDZ ne bi ostao dužan onom 'Dubinom' HDZ-u stihove pobrinuli su se za to pjesmom  Zagrebačkih mališana 'Kad se male ruke slože'.

A ruke su se složile i propala je priča u svezi nekih benignih točaka prošlosubotnje sjednice Gradskog vijeća. Tada su se, ionako, samo oštrila koplja za nadolazeći rebalans i proračun za 2015. godinu, a gdje je Andro trebao 'kihnuti'.

Samo godinu dana ranije, HDZ je već drugi mandat u polu-oporbi, jer Dubrovački dogovor i nije donio neku ogromnu odgovornost. Ipak, iako im je kandidat za gradonačelnika Teo Andrić polučio odličan rezultat, nije mogao protiv današnjeg gradonačelnika te HDZ već pet godina realno nema veliki utjecaj na dubrovačku politiku.

No, HDZ od prije godine dana je izgledao puno kompaktniji nego danas. Oni koji su pretendirali na mjesto predsjednika i za ostala tijela nisu bili, bar prema vanka, u ratu. Vrlo teško ili pak, nemoguće je bilo da neka vijest izađe sa zatvorene sjednice gradskog odbora u medije.

Danas, kao da je to HINA, a ne HDZ. Očito je, ili bar tako izgleda, da je svaki član gradskog odbora ujedno i odgovoran da javi po jednom što se događa unutar četiri stranačka zida. Lokalni mediji znaju je li Franković pio Cedevitu s limunom ili narančom, te koliko je Dubravka Marunčić stavila cukara u svoju kavu.

Jedno je realno, nisu se samo momci zaigrali, nego su pak i oni koji su izgubili izbore krenuli u rušenje regularno izabranog predsjednika i ostalog vodstva, a pritom su zaboravili da time ruše i stranku.

Ako ne vjeruju Milijanu Brkiću kako svađa ruši Stranku, neka pogledaju svoje nekadašnje protivnike, a danas prijatelje, SDP. Neka pogledaju kako su stranačka prepucavanja rezultirala time da SDP danas nema snagu i podršku kakvu je imao prije četiri – pet godina.

I tamo su se četiri godine vlasti svađali oko svega i svačega. Umjesto da kao najjača stranka u koaliciji zauzmu primat i kontroliraju tadašnjeg i današnjeg gradonačelnika, oni su nesložni i svadljivi uništili stranku. Tako je SDP kroz četiri godine mandata izmijenio sve članove gradskog vijeća koje su imali na listi. Falilo je samo da se kandidiraju i osvoje Nobelovu nagradu jer to još nikad nitko nije napravio.

Bližu povijest znamo, danas se SDP dijeli, kako poglavica Grada kaže na Olgine SDP-ovce i one druge, Dubine HDZ-ovce i one Matove.

I tako su nam dvije nekad ozbiljne stranke zapravo neozbiljne, a jedinu pravu ozbiljnost pokazuje lista birača Srđ je Grad koja je vrlo organizirana, spremna za svaku točku na Gradskom vijeću, doduše ponekad ubiju od dosade, ali u suštini pokazuju se kao jedina prava oporba uz Laburistu Mara Kristića.

Milijan Brkić neki dan nije samo svratio u Dubrovnik na usputnom putovanju u svoju rodnu Hercegovinu, nego zato da smiri strasti koje su se uzburkale. Slijede predsjednički izbori, ne valja sada stvarati negativne medijske naslove, a nakon predsjedničkih idu parlamentarni, pa onda lokalni. Nikada nije vrijeme za stranačko obračunavanje i to je uvijek fenomenalno opravdanje, bilo Brkića, bilo Dragovana, kada netko pokušava napraviti red u bilo kojoj stranci.

A četiri vijećnika razmišljaju drugačije od vodstva HDZ-a. Šuica, uz to, iako je zastupnica u EU parlamentu i ne pomišlja da svom nasljedniku preda mjesto u Vijeću, što bi bio logičan slijed događanja.

Za jedno glasuju na stranačkoj sjednici, za drugo na Vijeću. Što se sada može tu napraviti. Sve poizbacivati van iz Stranke ili pustiti ljude da glasuju po savjesti iduće dvije i pol godine?

Za donijeti pravu odluku, koja će iz odabira isključiti ego i povrijeđeni ponos, treba biti odgovoran političar.

Mato Franković to jest, ako je osvojio stranku, treba ga pustiti da kroji vlastitu politiku unutar svoje organizacije, a ispravan je način da se ratuje pjesmama kao i do sada.

Nikša Klečak / Dubrovački dnevnik