Sudeći po televizijskom prijenosu dodjele Hrvatske diskografske nagrade Porin rijetki su bili posebno sretni što su tamo. Odavali su dojam kao da im je upravo odbijen kredit ili im je kamata otišla u nebo. Kad god bi kamera prozujala po publici osmijehe na licima bilo je gotovo nemoguće naći. Osim Silentea, njihovo veselje bilo je najiskrenije. Nekoliko puta sam provjeravao gledam li suđenje za najveću korupcijsku aferu u Hrvatskoj. Zaboga, pa i Sanader se više smijao na optuženičkoj klupi. Zapravo, on se cerio, ali i to bi bilo bolje od pogleda koji govore - zašto sam ja ono tu?

Dodjele Porina je lako kritizirati, a nijedna do sada nije prošla bez rafaljne paljbe ili zbog neuspjelih šala voditelja ili zbog dobitnika, neki pak Porinu pripisuju samodopadnost i elitnost, a oni tiražni izvođači koji sviraju po svadbama ga negiraju čisto zato što kipić nisu nikad uspjeli odnijeti doma, nisu čak ni nominirani.

Rozgin nastup izgledao je nekako otužno, kao da pobjednik u tortu nije ušao nego je pošao na krafne.

Porin u svom 21. izdanju u skučenom prostoru Hypo Event Centra više je slilčio na lokalnu izvedbu Hamleta u Mrduši donjoj nego na slavlje glazbe. Dodjelu su vodili simpatična Iva Visković i svestrani Marko Tolja. Najbolji trenuci njihove izvedbe bili su onda kad su pjevali, nikako kad su pokušavali biti duhoviti. Ipak, okriviti Ivu i Marka bilo bi nepošteno. Kako narod kaže – ne može se napraviti pita od bilo čega. Za pretpostaviti je da su najbolji scenaristi ili bili na godišnjem odmoru ili u štrajku. Ili su sve šale i pošalice rezervirali ovi iz Nad Lipom 35.

Čak je i reklamama koje su puštane tijekom prijenosa istekao rok trajanja – proljetna srećka Hrvatske lutrije usred ljeta i ona Zuhrina navijačka za Bauhaus.

Porin je zapeo odmah na početku. Prva nagrada dodijeljena tijekom televizijskog prijenosa, ona za vokalnu suradnju (nije) otišla je u ruke grupi Quasarr i Josipi Lisac. Prema zbunjenim licima voditelja i kamermanovim šaranjem po publici jasno je da nitko nije znao da Josipa niti bend nisu tu ili da neće doći po nagradu pa je nitko nije ni preuzeo.

Za pretpostaviti je da su najbolji scenaristi ili bili na godišnjem odmoru ili u štrajku. Ili su sve šale i pošalice rezervirali ovi iz Nad Lipom 35.

Neugodnu tišinu prekinula je Jelena Rozga. Provokativno poluodjevena, Rozga nije bila spremna za provokativan nastup. Uglavnom je sjedala na stolici i znojila se od reflektora da bi na kraju pjesme ustala i otpjevala refren 'Nirvane', onaj o ulaženju u tortu što je onomad potpuno razbijesnio Remi iz Elementala. Njen nastup izgledao je nekako otužno, kao da pobjednik u tortu nije ušao nego je pošao na krafne.

Rozgi je iz ruku izmakao Porin za Hit godine kojeg je doma Thompsonu odnijela neimenovama ženska osoba, predstavnik izadavača. Pjesma 'Samo je ljubav tajna dvaju svjetova' hit je godine prema glasovima publike. Nikad je nisam čuo pa ne mogu ni govoriti o njoj, ali se može zaključiti da se pobjeda militantnog Marka može promatrati i kao još jedan test za buduće parlamentarne izbore. Volja birača je, bojim se, jasna. Porin je otišao u ruke Tomsilavu Karamarku ili još gore – Dariju Kordiću i Željki Markić.

Porin za Hit godine izmakao je i dubrovačkom bendu Silente koji se nisu mogli nositi s glasačkom mašinerijom najpoznatijeg pjevača ratnika. Zato su djevojke i momci iz Silentea Dubrovniku donijeli Porin za Najboljeg novog izvođača, što je vrijedno svake pohvale. Simpatično uzbuđenje Tibora Karamehmedovića prilikom primanja nagrade bilo je očito i posve opravdano. Skontali smo što je htio reći, unatoč zbunjenoj izvedbi. Tibore, i mi želimo što bolju i raznolikiju scenu. I da radijski urednici izvuku glave iz guzica i slušaju što se događa oko njih te počnu puštati nešto drugo osim Tonyja, Gibonnija i Prljavaca.

Pips Chips i Videoslips mogu biti zadovoljni Porinom za Rock album godine. Njihov 'Walt' uistinu je zasluženo dobio priznanje struke. Uz zajedljivi komentar o alternativnoj glazbi Dubravka Ivaniša Rippera Porin je na trenutak dobio život. 

I ovo izdanje Hrvatske diskografske nagrade, jedine pa onda i najprestižnije, pokazalo je da je iznenađenja teško očekivati. Oliver i Massimo po tko zna koji put okitili su se s najviše kipića – Oliver je osvojio četiri (jedan je maznuo Silenteu u kategoriji Album godine), a Massimo je zgrabio jednog manje za razmjerno veliki hit 'Suze nam stale na put', između njih i za Pjesmu godine.

Zaključit ćemo da je i ovaj Porin pokazao kako mu je osnovna svrha tapšanje po ramenima među kolegama, a da sluha za nova imena na sceni još uvijek nema. Bit će tako sve dok Oliver ode u penziju, Parni Valjak se zauvijek raspadne, Gibonni ostvari karijeru vani, a Massimo ostane bez pjesama.

Još se jedino veselim licima (bez kaciga) dvojca iz Daft Punk kada im poštom u Pariz stigne teški paket s priznanjem iz Hrvatske - 'Get Lucky' je najbolja inozemna pjesma. Odmah će na telefon okrenuti Pharrella. -'Stari, nikad nismo bili ovako 'happy'. -'Znao sam da će vam se posrećiti', odgovorit će 41-godišnji američki glazbenik. ...We're up all night to get lucky....