U IME OPASNIH NAMJERA Sad znamo da im je briga za brak bila čista izmišljotina

Autor: Lucija Komaić Autori fotografija: Patrick Macek Pixsell
Nakon što je u Hrvatskoj krenulo prikupljanje potpisa za novi referendum s paketom predloženih izbornih promjena, dobro je prisjetiti se kako je to sve počelo.

 Državni neprijatelj, komunist i heretik bio je svaki pojedinac, novinar ili političar koji je prije godinu dana tvrdio kako je inicijativa za ograničavanje prava homoseksualcima bila tek paravan za ostvarenje nekih drugih političkih ciljeva. Prijetnje tužbama i demantije dobivali su novinari koji su izrazili svoje mišljenje kako udruga 'U ime obitelji' iskorištava obitelj, brak, Crkvu i javni novac za samopromociju i svoje buduće političke ciljeve. Tvrdili su kako je njihov jedini cilj zaštita obitelj kojoj su prijetnja bili ništa drugo nego homoseksualci.  Ti se (tada) skriveni ciljevi sada itekako naziru, a to će s vremenom biti jasno i široj javnosti, kao što je nekima, nažalost manjini, bilo jasno puno ranije.

Tri nedjelje potpisa pred oltarom

Prikupljanje potpisa traje 15 dana, ali zanimljivo, umjesto tri radna ponedjeljka, ili tri neradne subote, prikupljanje potpisa traje dva tjedna, ali zato tri nedjelje. A potpisi se odlukom hrvatskih biskupa mogu prikupljati ispred svih crkava. Osim toga, u svim crkvama bit će letci s navodnim pozitivnim odrednicama predloženih izbornih promjena iz kuhinje ove radikalne interesne skupine koja ne preza ni pred čim. Na svakoj svetoj misi u cijeloj Hrvatskoj molit će se za uspjeh novog referenduma.  Notorni biskup Vlado Košić,  opet on kao duhovni pokrovitelj, preporučio je i posebnu  molitvu.  Nakon svake svete mise svećenici će uputiti svoje stado na štandove za prikupljanje potpisa. Uspjeh je zagarantiran. Sve što dalje slijedi tek je puka formalnost.  Nema veze što je novom referendumu izostala podrška najvećih stranaka, Crkva je ipak jača i od HDZ-a i SDP-a zajedno. I to će ovaj put službeno dokazati. 

Hrvatska će tako uskoro ulupati novih 50 milijuna kuna za novi referendum, za izborne promjene bez ikakve prethodne javne rasprave o tim promjenama i njihovim posljedicama.  Samo jedan od primjera, na koji je ukazao višegodišnji političar i bivši gradonačelnik Dubrovnika Vido Bogdanović je to da u paketu promjena Dubrovnik najvjerojatnije ostaje bez svojih zastupnika. Preferencijalnim glasovanjem sigurno će splitski kandidati iza kojih će stajati četiri puta veće biračko tijelo imati prednost ulaska u Saboru u odnosu na dubrovačke, budući da se radi o istoj, 10. izbornoj jedinici. Biranje zastupnika imenom i prezimenom, kakvog nam serviraju Markić, Crkva, raznorazni stožeri i biskup Vlado Košić,  nije nikakvo rješenje za pravedniju zastupljenost u Hrvatskom saboru. Dapače, prema ovakvim analizama, bit će to veliki korak unazad. Nažalost, u režiji ovih aktera, ne prvi put.

Bez javne rasprave

Kad se uvodio zdravstveni odgoj, dakle program od tek nekoliko školskih sati godišnje, ova ekipa digla je Hrvatsku na noge uz argument kako prije toga nije održana javna rasprava. Kad se ide u izmjene sustava koji odlučuje o cijelom zakonodavstvu i time budućnosti jedne Države, onda im javna rasprava nije  potrebna.  Opasni ljudi  opasnih namjera opasno ulaze u hrvatsku javnu sferu uz nevjerojatnu PR mašineriju i pomoć Katoličke crkve. Lagali su kad su rekli da ih je briga samo za obitelj i djecu, to su sada dokazali. Možemo li im i dalje vjerovati? Izborni sustav treba mijenjati, ali na bolje. I to uz  mnogobrojne analize i prethodne rasprave, u koje je potrebno uključiti sve političke opcije i sve stranke, stručnu i ostalu javnost. Te izmjene ne može i ne smije donositi jedna opasna interesna skupina koja od prvog dana djeluje s figom u džepu, a tu figu ne vidi samo onaj koji je slijep pored zdravih očiju.

Zbog čega je uloga Crkve ovaj put pogotovo skandalozna? Novi referendum nema nikakve veze s  Crkvom. Ne  ulazi tematikom u sferu odgoja djece ili braka, vjeronauka u školama ili u pitanje vatikanskih ugovora. Apsolutno je skandalozno i nedopustivo da jednom ovakvom referendumu  koji zadire u izborni sustav i prava svih birača, tako i onih koji nisu katolici, pokrovitelj bude Katolička crkva, na koju se tema referenduma ne odnosi.  I to samo zato što je referendum stigao iz poznate  možda i Opus dei kuhinje  iz koje vire neki čudni interesi, ciljevi i ljudi skrivenih i opasnih namjera, čije pravo lice, što je najgore, još uvijek nismo u potpunosti upoznali. To će pravo lice otkriti kada se dočepaju vlasti.

Što se krije iza svega

Paket promjena izbornog zakona je šarolik. Uključuje preferencijalno glasanje, smanjenje izbornog praga s 5 na 3 posto, ali predlaže i veće izborne jedinice, biranje 20 zastupnika ili više, ovisno o broju birača. Lijepo na papiru zvuči također izjednačavanje vrijednosti glasova birača u izbornim jedinicama, glasanje dopisnim i elektroničkim putem, kao i preduvjet za kandidaturu izvanparlamentarnih stranaka od 3 tisuće potpisa. Na kraju je i pravilo koaliranja stranaka tek nakon izbora. Sve to na velika vrata zapravo osigurava ulazak u Sabor pojedinim marginalnim skupinama, a zastupničko mjesto postaje jeftin proizvod na tržištu kojega se može lako kupiti.

No, tek nakon toga kreće prava politička trgovina. Zna se tko će s kime, kada i zašto, na kraju koalirati. Primjera radi, Markić i Karamarko tako su se u javnosti samo na prvi pogled razišli u stavovima po pitanju ovog referenduma, a zapravo u  ovom krevetu spavaju skupa vrlo spokojno. Nekad je samo ljubav tajna dvaju svjetova. Rastrojena desnica uz pokroviteljstvo Katoličke crkve pronašla je formulu kako opet pokrenuti biračko tijelo i postati 'jedno' bez uzaludnog rasipanja glasova. Ako uspije referendum, što je uz potporu oltara gotovo pa siguran ishod, u Saboru će se tako naći i raznorazni hrastovi, udruženi homofobi, kojekakvi stožeri za obranu Hrvatske od svega hrvatskog, možda ljubitelji i štovatelji veličanja zločina i zločinaca, a glasovat će putem interneta možda i oni iz grobova u dijaspori. Jedno je sigurno, ni jedan glas neće biti prepušten slučaju.

To može jedino Crkva

Stranke, inicijative i udruge na suprotnoj strani političkog spektra nemaju ni približnu infrastrukturu okupljenu oko nekih ideja i stavova. Nemaju  stožer za obranu Hrvatske od homofoba, nemaju inicijativu 'U ime zaštite ljudskih prava,' ali ono što je najgore, nemaju Crkvu. Bilo je zanimljivih referendumskih inicijativa još ranije u Hrvatskoj. U 2013. prikupljali su se potpisi za ponavljanje referenduma o ulasku Hrvatske u Europsku uniju,  za zabranu prometovanja i prodaje genetički modificiranih organizama (GMO), o poništenju prethodne privatizacije te zabrani rasprodaje prostora, resursa i imovine Hrvatske. Nije upalilo. No, kakav bi ishod bio da je netko tri nedjelje s oltara u cijeloj Hrvatskoj građanima govorio da se potpišu?

Izborni zakon, izborne jedinice, način glasovanja i metode, sve su to termini o kojima je potrebno dobro promisliti, poslušati stručnjake i naći najbolji model. Oko toga što je bolje za građane na koncu se uvijek prepiru i sami stručnjaci. Ali o tome uskoro neće odlučivati  stručna javnost, nego 'svaka baba' koja se našla te nedjelje na misi, iako o tome ništa ne zna, niti išta razumije. Samo zato što su joj to rekli s oltara. Samo zato što im je to rekla Markić da kažu. Samo zato što znaju da imaju najbolji mogući PR na svijetu s kojim mogu ostvariti sve moguće ciljeve koje požele. Potpora Crkve ovom referendumu je skandalozni presedan i opasno zadiranja u prava svih građana Hrvatske, jer će kao i prošli, isključivo zbog potpore Crkve, uspjeti. Ne referendum će opet izaći mizeran i smiješan broj građana. Ali će taj mizeran broj građana ovaj put presuditi cijelom jednom društvu, ne samo ranjivim manjinskim skupinama. Crkva se ovaj put vrlo otvoreno bavi čistom politikom i to više ne može negirati.

Izborne zakone treba mijenjati, ali na bolje, smišljeno i u interesu svih skupina društva. Ovo ni u kojem slučaju nije to. Crkva, koju financiraju svi građani, mora u ovom pitanju ostati na braniku interesa svih tih građana, a ne tek bliskih interesnih skupina. 

Popularni Članci