DEŠA RATHMAN O TS: Podupirem građane, u pitanju su ljudska prava!

Autor: Ljubica Foškulo
'Lučka uprava izražava potrebu za energijom, a ne za lokacijom trafostanice, što se to ne podrazumijeva? Trebalo bi pokušati usmjeriti aktivnosti na pitanja koja su barem malo smislenija od ovoga', odgovorila je ravnateljica Lučke uprave na prozivke pločanske gradske vlasti. Kontaktirali smo Dešu Rathman da preispitamo  što misle u lučkoj upravi o zbivanjima oko trafostanice koja su okupirala grad.

Kako doživljavate prosvjede građana oko izgradnje trafostanice u centru?

Osobno sa razumijevanjem doživljavam zabrinutost građana za moguće štetne utjecaje trafostanice. Različite, često i oprečne informacije koje dopiru do nas govore o tome da nismo dovoljno informirani o načinu na koji ovakvi pogoni utječu na okruženje u zdravstvenom i ekološkom smislu. Pretpostavljam i nadam se, međutim, da je postupak ishođenja dozvole za gradnju, morao uzeti u obzir minimalne standarde kao i stav struke o tome. No bez obzira, podupirem inzistiranje i nastojanje građana da sudjeluju u odlučivanju jer je to pitanje ljudskih prava u svakom uređenom društvu.

Koja je zapravo funkcija lučke uprave u ulaganjima u razne lučke projekte?

Kao što je poznato, 2006. godina bila je jedna od ključnih za usmjeravanje razvoja luke i grada. Tada je, naime, donesena odluka o pokretanju sveobuhvatne projektne cjeline ITT u luci Ploče. U njoj su sudjelovale nadležne i zainteresirane strane u procesu odlučivanja; lučka uprava, koncesionar Luka Ploče d.d., IBRD, Grad, te Vlada RH. Definiran je pri tome model, te sadržaj ulaganja; kontejnerski terminal i terminal za rasute terete, te zgrada ulaznog kompleksa kao najveće projektne cjeline. Putem ugovorenog aranžmana sa prvenstvenim koncesionarom Luka Ploče d.d. Lučka uprava Ploče obavezala se uložiti u infrastrukturu za navedene terminale 1 milijardu kuna, a izvor financiranja je najvećim dijelom kredit IBRD - a. Ugovorena obaveza prvenstvenog koncesionara je ulaganje u opremu, te operacionalizacija terminala.

Gradska vlast se jučer obratila priopćenjem u kojemu Vas smatraju odgovornima za ubzanje procesa izgradnje trafostanice. Kako to komentirate i koje su Vaše nadležnosti, konkretno, oko njene izgradnje?

Preuzimajući vodstvo lučke uprave, preuzela sam i nadležnost nad projektom i obvezu njegove realizacije u zadanom roku, uz velik pritisak IBRD – a, obzirom da se ova ne samo financijska, već prije svega razvojna institucija skrbi za funkcionalnost i svrhovitost ulaganja. Odluka o projektu ITT iz 2006. značila je i prihvaćanje nužnih preduvjeta za njegovu operacionalizaciju, a jedan od njih je trafostanica. Interes koji predstavlja lučka uprava vezan za trafostanicu odnosi se isključivo na potrebnu količinu električne energije a nije i ne može biti po niti jednoj osnovi povezan sa lokacijom iste.

Lučka uprava nije nadležna za projekt trafostanice i ne može sudjelovati u određivanju njezine lokacije. Pitanje nositelja odlučivanja o trafostanici iz perspektive današnjeg trenutka tim je više apsurdno što je prvobitni terminski plan predviđao završetak i stavljanje u funkciju cijelog projekta do kraja 2012. godine, što je značilo i završetak trafostanice do tog roka.

Koji je Vaš stav oko cijele ove situacije s trafostanicom obzirom na njen značaj za luku i što biste poručili građanima?

Navela sam viđenje istog problema iz dvije različite perspektive – one u kojoj sam predstavnik šire javnosti, te one u kojoj sam predstavnik poslovnog interesa. Moj osnovni stav je da bi ova dvije točke gledišta trebale biti mnogo bliže i usklađenije. Ovdje se, naime, prvenstveno radi o javnom dobru koje mora biti u funkciji dobrobiti šire društvene zajednice, pa je, stoga društvena zajednica, po definiciji, i najvažnija zainteresirana strana. Milijarda kuna koju je lučka uprava uložila u projekt predstavlja izravni javni interes; interes građana a ne privatnog kapitala, jer se servisiranje kredita financira najvećim dijelom sredstvima iz državnog proračuna, a ostatak prihodima lučke uprave.

Ovo je, dakle, novac građana, pa je stoga upravo njihov interes da se stavi u funkciju i kapitalizira. Trafostanica je također javni interes jer uvjetuje smislenost ulaganja javnog novca. Precizirajmo problem i pitanje koje se nameće: Zašto je javnost 2014. dovedena u situaciju da bira između dva javna interesa ako su oba mogla i morala biti zadovoljena. Očito je potrebno preispitati proces odlučivanja i njegove sudionike u trenucima kada su se odluke donosile.

Rješenje situacije ne možemo naći u prebacivanju odgovornosti na druge faktore koji nisu nadležni za sporne situacije. Zar se ne podrazumijeva da potreba za energijom nema nikakve veze sa lokacijom trafostanice? Trebalo bi u budućnosti usmjeriti aktivnosti na rješavanje pitanja koja, za razliku od ovoga, imaju smisla.