DEŠA RATHMAN O TS: Podupirem građane, u pitanju su ljudska prava!
Kako doživljavate prosvjede građana oko izgradnje trafostanice u centru?
Osobno sa razumijevanjem doživljavam zabrinutost građana za moguće štetne utjecaje trafostanice. Različite, često i oprečne informacije koje dopiru do nas govore o tome da nismo dovoljno informirani o načinu na koji ovakvi pogoni utječu na okruženje u zdravstvenom i ekološkom smislu. Pretpostavljam i nadam se, međutim, da je postupak ishođenja dozvole za gradnju, morao uzeti u obzir minimalne standarde kao i stav struke o tome. No bez obzira, podupirem inzistiranje i nastojanje građana da sudjeluju u odlučivanju jer je to pitanje ljudskih prava u svakom uređenom društvu.
Koja je zapravo funkcija lučke uprave u ulaganjima u razne lučke projekte?
Kao što je poznato, 2006. godina bila je jedna od ključnih za usmjeravanje razvoja luke i grada. Tada je, naime, donesena odluka o pokretanju sveobuhvatne projektne cjeline ITT u luci Ploče. U njoj su sudjelovale nadležne i zainteresirane strane u procesu odlučivanja; lučka uprava, koncesionar Luka Ploče d.d., IBRD, Grad, te Vlada RH. Definiran je pri tome model, te sadržaj ulaganja; kontejnerski terminal i terminal za rasute terete, te zgrada ulaznog kompleksa kao najveće projektne cjeline. Putem ugovorenog aranžmana sa prvenstvenim koncesionarom Luka Ploče d.d. Lučka uprava Ploče obavezala se uložiti u infrastrukturu za navedene terminale 1 milijardu kuna, a izvor financiranja je najvećim dijelom kredit IBRD - a. Ugovorena obaveza prvenstvenog koncesionara je ulaganje u opremu, te operacionalizacija terminala.
Gradska vlast se jučer obratila priopćenjem u kojemu Vas smatraju odgovornima za ubzanje procesa izgradnje trafostanice. Kako to komentirate i koje su Vaše nadležnosti, konkretno, oko njene izgradnje?
Preuzimajući vodstvo lučke uprave, preuzela sam i nadležnost nad projektom i obvezu njegove realizacije u zadanom roku, uz velik pritisak IBRD – a, obzirom da se ova ne samo financijska, već prije svega razvojna institucija skrbi za funkcionalnost i svrhovitost ulaganja. Odluka o projektu ITT iz 2006. značila je i prihvaćanje nužnih preduvjeta za njegovu operacionalizaciju, a jedan od njih je trafostanica. Interes koji predstavlja lučka uprava vezan za trafostanicu odnosi se isključivo na potrebnu količinu električne energije a nije i ne može biti po niti jednoj osnovi povezan sa lokacijom iste.
Lučka uprava nije nadležna za projekt trafostanice i ne može sudjelovati u određivanju njezine lokacije. Pitanje nositelja odlučivanja o trafostanici iz perspektive današnjeg trenutka tim je više apsurdno što je prvobitni terminski plan predviđao završetak i stavljanje u funkciju cijelog projekta do kraja 2012. godine, što je značilo i završetak trafostanice do tog roka.
Koji je Vaš stav oko cijele ove situacije s trafostanicom obzirom na njen značaj za luku i što biste poručili građanima?
Navela sam viđenje istog problema iz dvije različite perspektive – one u kojoj sam predstavnik šire javnosti, te one u kojoj sam predstavnik poslovnog interesa. Moj osnovni stav je da bi ova dvije točke gledišta trebale biti mnogo bliže i usklađenije. Ovdje se, naime, prvenstveno radi o javnom dobru koje mora biti u funkciji dobrobiti šire društvene zajednice, pa je, stoga društvena zajednica, po definiciji, i najvažnija zainteresirana strana. Milijarda kuna koju je lučka uprava uložila u projekt predstavlja izravni javni interes; interes građana a ne privatnog kapitala, jer se servisiranje kredita financira najvećim dijelom sredstvima iz državnog proračuna, a ostatak prihodima lučke uprave.
Ovo je, dakle, novac građana, pa je stoga upravo njihov interes da se stavi u funkciju i kapitalizira. Trafostanica je također javni interes jer uvjetuje smislenost ulaganja javnog novca. Precizirajmo problem i pitanje koje se nameće: Zašto je javnost 2014. dovedena u situaciju da bira između dva javna interesa ako su oba mogla i morala biti zadovoljena. Očito je potrebno preispitati proces odlučivanja i njegove sudionike u trenucima kada su se odluke donosile.
Rješenje situacije ne možemo naći u prebacivanju odgovornosti na druge faktore koji nisu nadležni za sporne situacije. Zar se ne podrazumijeva da potreba za energijom nema nikakve veze sa lokacijom trafostanice? Trebalo bi u budućnosti usmjeriti aktivnosti na rješavanje pitanja koja, za razliku od ovoga, imaju smisla.