Kandidat za gradonačelnika Dubrovnika na izvanrednim izborima Maro Marušić rodio se u prošlom stoljeću u Jugoslaviji. Pohađao je Osnovnu školu Nikicu Franić gdje su ga profesori učili crtati jugoslavenske zastave i zvijezde petokrake. Mnogi od tih njegovih profesora koji su se u to vrijeme kleli u crvenu maramu i plavu titovku danas su dubrovački političari kojima se gadi sve jugoslavensko.

Tih je godina Marušić pohodio crkvu svetog Petra na Boninovu gdje je ministrirao don Peru, jer mu je bilo žao gledati svećenika kako sam služi misu. Tada nije bilo za pohvalu odlaziti u bogomolje, pa je crkva zjapila prazna.

Dolaskom devedesetprve, to se promijenilo. Naravno, jako je važno da njegovi potencijalni birači znaju gdje je Marušić bio devedesetprve. Bio je, kako sam kaže, u oblacima. Naime, u vrijeme Domovinskog rata mladi je Marušić ušao u pubertet, pa dok su se vodile borbe za slobodnu nam i samostalnu Hrvatsku, on je također vodio borbe, ali sa svojim spolovilom. Domovinski rat za Marušića je značio početak masturbiranja.

Moramo još ostati pri seksualnim aktivnostima malog Mara, jer je važno napomenuti da je nevinost izgubio s osobom druge vjeroispovjesti što naglašava njegove tolerantne stavove, posebno prema zgodnom suprotnom spolu.

Što se pak njegove profesionalne karijere tiče, treba reći da je bio prvak Gimnazije u nogometu sa svojim razredom. Osim toga, Marušić je jednom zgodom postigao i gol škaricama koliko god to nevjerojatno zvučalo gledajući njegovu kilažu. Zašto je važno za političku priču da je postigao gol škaricama? Pa političar prije svega mora znati upotrebljavati škarice, jer, ako ne zna, kako će lažno otvarati gradilišta poput primjerice autoceste na Osojniku?

Od škole i školovanja dobio je PTSP, o čemu je svojedobno napisao školsku zadaću. Svojim biračima poručuje da je školovanje čisto gubljenje vremena, te da se jedino i isključivo uzdaju u se i u svoje kljuse kako je uostalom učinio i on sam.

Naime, Marušić često voli isticati kako je u svom životu sve postigao svojim rukama. Tako je sve poslove dobio kada bi vlastitim rukama čačkao po mobitelu, te tako našao broj pravog čovjeka koji će ga progurati na neku poziciju.

Njegovi najveći poslovni uspjesi u dosadašnjoj karijeri su što nije ubio nijednog šefa i kolegu, iako je više puta bilo potpuno opravdanih razloga za njihova smaknuća.

Marušić zna raditi na računalu, što dokazuje svakodnevno anonimno pljuvanje ljudi preko interneta. Od stranih jezika tečno govori srpski (dokaz jedan), te portugalsko-hrvatski (dokaz dva).

Nije nikad dobio nijednu nagradu i priznanje za svoj rad, ali kad postane gradonačelnik obećaje da će se to promijeniti. Dati će sebi naziv neke ulice, ili barem nagradu za životno djelo.

Ima on i svojih mana – puši k'o Winston Churchill, pa po uzoru na svog nikotinskog kolegu, u predizbornoj kampanji obećaje Krv, gnjoj i guze.

Krv političkih protivnicima, gnjoj poljoprivrednicima, i guze biračima.

Pratite Marušića na Facebooku