Nakon što smo pisali o privatizaciji Dubrovkinje, Dubrovački dnevnik kreće s novom pričom iz tog razdoblja – privatizacijom Hotelsko-turističkog poduzeća Babin kuk.

Naravno, Dubrovkinju ćemo nastaviti pisati, jer je nismo završili, ali da vam njena širina priče ne dosadi, odlučili smo krenuti s novom.

Izabrali smo Babin kuk, jer je to hotelsko poduzeća bilo što se Dubrovnika tiče, najveće, s brojnim nekretninama i zemljištima, koja su se prostirala gotovo duž čitavog poluotoka.

Prvo ćemo krenuti s devedesetim godinama kada je direktor poduzeća bio Mladen Falkoni, potom ćemo se osvrnuti na direktora Uwea Geisera, i naposljetku Nika Koncula.

Što se tiče vremena Falkonija, osvrnut ćemo se na prodaju nekretnina iz tog doba i probleme koji su pratili te transakcije.

Potom ćemo pisati o otkazima radnicima, te ulasku Babinog kuka u Valamar grupu, koja još uvijek upravlja jednim od najvažnijih resursa u Dubrovniku. Također, pisat ćemo i o aktualnoj situaciju, odnosno sporovima koje Grad Dubrovnik vodi s tvrtkom Valamar.

Još uvijek ne znamo što ćemo putem sve otkriti, odnosno koliko će priča biti široka, jer to zavisi i od vas, čitatelja, točnije o nekim vašim informacijama koje možda imate o privatizaciji Babinog kuka i vremenu poslije toga.

Bez obzira koliko priča bude široka, zasigurno ćemo – kao i kod Dubrovkinje – otkriti javnosti mnoge pojedinosti o kojima nikad nitko nije pisao, što zbog straha od aktera, što zbog izdašnih reklama kojima Valamar financira medije.

Nadamo se da će vam priča biti zanimljiva, i da ćete po prvi put saznati neke pojedinosti o kojima se godinama šuti.

Već sljedećeg tjedna vas očekuju prvi tekstovi o privatizaciji Babinog kuka.