Sudionici okruglog stola su bili Katja Bakija, Vedran Benić, Patricija Cvinar, Irena Ipšić, Slavica Stojan i Sanja Vulić, uz moderatoricu Ivanu Grkeš.

Profesorica Irena Ipšić inicirala je ideju okruglog stola i pojasnila kako je povod 45 godina od uvrštenja povijesne jezgre na UNESCO listu svjetske baštine, ali i propitkivanje humanistike i njenog položaja u suvremenom društvu te uloga različitih humanističkih disciplina u očuvanju identiteta.

„Često zaboravljamo da je naš najvažniji gospodarski resurs turistički proizvod koji se ne sastoji samo od infrastrukture nego i od osnovnog temelja, a to je humanistika, povijesni identitet, povijesna i kulturna baština. Ulagati samo u infrastrukturu nije dobro i održivo, treba ulagati i u temelje, očvršćivati ih, a to znači i osnaživati i podupirati humanistička istraživanja“, poručila je Ipšić.

"Temelj neće opstati sam od sebe"

Govorila je i o tradiciji humanističkih studija u Dubrovniku, a koja je duga više od 50 godina. Prvi humanistički studij osnovan je 1972. godine, pa iako je postojala jedna 'rupa' u postojanju humanističkih studija u Dubrovniku, do danas postoji određena razina humanističkih studija stalno prisutna u Dubrovniku.

„Puno se razmišlja o infrastrukturi, a temelj se često ne vidi, misli se da je već izgrađen i da će opstati sam od sebe, a neće“, zaključila je Ipšić.

Profesorica Katja Bakija u svom se izlaganju bavila književnošću kao prostoru u kojem se stvara, oblikuje, čuva i njeguje identitet.

„Dubrovačka književna povijest je važna ne samo za dubrovački identitet, nego i za hrvatski“, rekla je i dodala kako se često u razgovorima s mladima može čuti kako je to okretanje prošlosti, da čitanje starih pisaca na neki način zaustavlja društvo u koracima prema naprijed, da se treba okrenuti multikulturalnosti, drugačijosti i različitosti.

„Ništa se to ne isključuje. Želim reći da nas identitet određuje, ali on nije nešto statično nego je dinamičan, on se mijenja i nas mijenja. Ako smo svjesni svog identiteta i njegujemo ga, ne znači da ne poštujemo identitet drugoga, to se ne isključuje. Identitetske odrednice razlikuju ljude, ali ih ne suprotstavljaju. Dubrovački renesansni pisci su bili itekako svjesni svog identiteta i kojoj književnosti pripadaju“, rekla je Bakija i naglasila kako je identitet pojedinca utoliko vrjedniji koliko poštuje drugoga.  

"Nedostaje nam humanističkih studija u Dubrovniku"

Spomenula je i predavanje francuskog filozofa u Matici Hrvatskoj održano prije deset godina.

„On se tada zapitao kuda mi idemo. Idemo li prema nekoj istosti, poništavanju razlika i bezličnosti, ili će nam se probuditi svijest, čuvat ćemo svoj identitet i opstati u tom moru različitosti?“, iznijela je i dodala kako je to upravo jedno od najvažnijih pitanja identiteta.

„Nama nedostaje humanističkih studija gdje bi proučavali književnost i književnu povijest. U okviru Odjela za komunikologiju se zalažem za neke kolegije iz književnosti koji su izborni. Ove godine imam iznimno velik broj studenata za jedno malo Sveučilište i to me veseli.
Marin Držić je uz svetog Vlaha jedna identitetska odrednica, zato držim kolegij 'Marin Držić i njegovo djelo', a zanimljivo je da sam imala i dva Erasmus studenta iz Portugala. Studenti pokazuju interes, ali ne mogu reći da sam potpuno zadovoljna, trebalo bi to produbiti i utemeljiti neke ozbiljnije modele bavljenja našom književnom povijesti. Ovako činimo što možemo“, zaključila je Bakija.

"Identitet danas je potreba da Grad ostane živ"

Novinar i publicist Vedran Benić 'prizemljio' je ranija izlaganja i pričao o događajima u vrijeme dugogodišnje novinarske prakse, koji su pokazali koliko je u Gradu potrebno da bude živ, odnosno da ima kritičnu masu domaćeg stanovništva koja bi mogla spriječiti, promijeniti ili oblikovati događaje.

„Kroz dugo razdoblje, uočio sam kako je nekoliko događaja pokazalo da se akcijom građana mogu spriječiti ili promijeniti neki događaji, recimo to je bilo kada je placa preseljena s Gundulićeve poljane u Lazarete“, ispričao je. 

„Identitet danas vidim zapravo kao potrebu da Grad bude jedno živo tkivo koje nastavlja živjeti, a ne da se sve više pretvara u turističku destinaciju. Potpuna me tuga obuzme kada dođem zimi u Grad i nađem gomilu pisama na mnogim vratima, koje nitko ne preuzima jer u gradu zimi više nema ljudi. On tek počinje živjeti u ljetnim mjesecima, kad dođu stranci. Ovo je zapravo jedna obrana identiteta jer mislim da živo stanovništvo treba biti ono koje brani identitet. Ne trebamo uvijek i samo pričati o slavnoj prošlosti i tom stoljetnom identitetu, moramo stati i na branik današnjeg identiteta", rekao je. 

"Ipak, naletim još uvijek na djecu koja igraju nogomet ispred sv. Vlaha. Ima onih koji ih kude kako smetaju turistima, a ja kažem - djeco, smetajte turistima jer vi ste tračak nade da ćemo sačuvati identitet", zaključio je Benić. 

"Kapitaliziramo ono što su nam preci ostavili"

Paticija Cvinar 20 je godina turistički vodič i govorila je o ulozi humanističkog nasljeđa Dubrovnika u kreiranju turističkog brenda. 

"Čitala sam u medijima kako su neki govorili da nam kultura nije bitna, da Grad puno izdvaja za kulturu i tada sam shvatila da nije očito što znači humanističko naslijeđe i da stalno treba napominjati koliko nam je kultura bitna kao dio identiteta i nasljeđa. Moji kolege i ja živimo na tome, kapitaliziramo ono što su nam preci ostavili, posebno od 14. do 16. stoljeća, u razdoblju humanizma i renesanse. Da nije bilo humanističkih ideja, mjere i sklada kojom se Dubrovačka Republika vodila, ne bismo mogli usporediti tu ljudsku mjeru koja se danas sve više gubi. Izuzetno je važno obrazovati nove generacije. Sav taj prekrasan Grad koji nam je ostavljen i na kojem zarađujemo, je ništa bez živih ljudi. Stvaranjem sve više kvadrata za turiste gubimo duh i dušu, sve ono zbog čega ti isti turisti dolaze. ", kazala je Cvinar i poručila kako ljude treba vratiti u Grad.