Zahvala braniteljima Sustjepana objavljena je na Facebook stranici Tvrđava Imperijal obrana branitelja koju prenosimo u cijelosti, kao i prisjećanje na obranu.

Izvlačenje ranjenih ili smjena umornih branitelja danju nije bila moguća. Jedini zaklon bile su polusrušene kuće među kojima nije bilo ni jedne koja nije pretrpjela barem jedan izravni pogotak, a neke su izgorile do temelja. Novinar Hrvatskog vojnika Sustjepan je nazvao Malim Vukovarom, a članak je započeo rečenicom „ulaskom u Sustjepan ostavite svaku nadu“. Nije bilo dana da se nije pucalo, bilo iz topničkog, bilo iz pješačkog naoružanja, najčešće snajpera. Pucnjava bi stala u izuzetnim situacijama kad bi prošao jedan od Heroja obrane Sustjepana Goran Mazić Maza i dreknuo „četnici, ne pucajte, ide Maza“. Isti tren bi neprijatelj obustavio vatru. To je zaista nezabilježeno u povjesti ratovanja.
Na položaju u Sustjepanu zapovijedao je Jakša Hodak Jaki, a nepokoreni Sustjepan su na dva položaja branili Ante Kalina Koka, Tonči Bitanga, Tonči Perčin Peri, Ivo Srebrović Prpo, Cvijeto Kapetanić, Baldo Bilić, Husnija Čustović Hećim, Dinko Tomić, Božo Putica, Dragan Petrušić Lija, Ivo Šabadin Piroćanac, Goran Mazić Maza, Braco Elezović, Milan Obradović, Zoran Kresić Šteta, Alen Šonje, Vicko Kitin Brico, Stijepo Kukrika, Ante Ivandić Rođo, Damir Imamović Cipol, Ivica Jović Joka, Pero Tomičić, Toni Tomaš Gejo, Mato Čurčija Čaruga, Dragan Akšam Kobra, Ivo Sjekavica, Vlatko Petrušić, Nikola Vuković Vuji, pokojni Mijo Volarević, Ivo Burić, Dragan Ljepopio, Zoran Jović, Štefi Miloslavić, Mišo Fiorović, Pero Vlahutin, Spaso Raguž i ostali kojima se teško sjetiti imena pa ih molimo da nam ne zamjere. U najtežim danima za Dubrovnik i Sustjepan, u drugoj polovici studenoga 1991. stigli su Stipe Poljak i Sinjani. Najtežeg dana obrane Sustjepana, 6. prosinca 1991. poginula su četvorica branitelja, Sinjani Marko Bitunjac i Mario Zelenika te Dubrovčani Miro Buntić Tigar i Šaban Islamovski.

U Sustjepanu je u veljači 1992. poginuo i Đuro Gleđ pokošen metkom s nasipa brodogradilišta u Staroj Mokošici. U Sustjepanu je ranjen i Ivica Devčić koji je danas stopostotni invalid s paraplegijom i visokom amputacijom obje noge. Hvala im na svemu, a pokojnima vječni mir i spokoj u kraljevstvu Božijem. Završit ćemo ovu kratku priču sloganom koji ih je vodio „U raju je lijepo, u paklu je ekipa“, uklesanom u spomen obilježje poginulim braniteljima ovoga uporišta na groblju u Sustjepanu.