Zavirite u elitne prostore dubrovačkih narkomana usred trgovačkog centra (FOTO)
Na gornjoj, istočnoj etaži, tek nekoliko metara dalje od mnogobrojnih trgovina prestižnih robnih brendova, salona i više ugostiteljskih objekata, nalazi se prostor koji još nikada do sada nije bio iskorišten u gospodarske svrhe. Zidovi i cjelokupni prostor velike dvorane još uvijek su nedovršeni. Izgledaju baš isto onako kao i te 1991. godine, kada je rat prekinuo gradnju tada najvećeg dubrovačkog trgovačkog centra u vlasništvu domaće mega tvrtke, danas privatizacijom uništene, ugašene i rasprodane 'Dubrovkinje.'
Unutar sivih zidova, gotovo na svakom koraku, šprice, igle, prazne bočice metadona, ostaci krvi, zagorene folije i ostali mnogobrojni narkomanski pribor. Igle na podu okrenute 'prema gore', na samom ulazu u objekt, prvi su znak da se ovim prostorima treba kretati uz veliku dozu opreza.
Rat je nažalost na duže vrijeme zaustavio daljnju gradnju trgovačkog centra DOC (Dubrovački opskrbni centar) u Lapadu, u vlasništvu tvrtke Dubrovkinja, koja se početkom 90.-tih podijelila na četiri velike tvrtke. Bile su to Dubrovkinja nuova, Dubrovkinja trade, Dubrovkinja Župa – Konavle i Dubrovnik Shopping Centres, kojoj je pripadao DOC u Lapadu. Nakon toga je uslijedio katastrofalan proces privatizacije tvrtke koja je nekada prije Rata zapošljavala četiri tisuće ljudi i posjedovala više od 400 nekretnina i stanova na najprestižnijim gradskim lokacijama. Dubrovački dnevnik jedini je medij koje se upustio u sustavno istraživanje ove privatizacije. O malverzacijama s nekretninama i privatizaciji tvrtke Dubrovkinja nuova čitali ste ovog proljeća, a nastavak slijedi vrlo brzo, ove jeseni.
Trgovački centar DOC izgrađen je na zemljištu veličine oko 11 tisuća kvadrata. U nekim svojim dijelovima danas izgleda malo gore nego te 1991. Kupio ga je poduzetnik Željko Kerum s partnerima, 2002. godine za 20 milijuna i 800 tisuća kuna. Bila je to duplo manja cijena u odnosu na procjenu vrijednosti nekretnine koju je izradio sudski vještak dvije godine ranije. Direktor društva u tom trenutku prodaje bio je aktualni dubrovački gradski vijećnik Ivo Gjaja. Kerumu se u međuvremenu više očito nije bavilo ovim prostorima.
Ipak, priča o raspadu Dubrovkinje je sasvim druga tema. To što dubrovački narkomani koriste najveći prostor elitnog trgovačkog centra za svoje potrebe, možda i nije tako loše. Teško je vjerovati kako se s ovim kroz više od 20 godina nisu upoznale javne institucije i organi vlasti. Na kraju krajeva, vrata tog najvećeg prostora, u kojemu se nekad davno planiralo izgraditi kino, uvijek su otvorena. Tamo baš svatko može ući, ako zaluta tek par metara dalje od omiljene trgovine. U istom objektu su i ambulante, a tek malo dalje i ljekarna. Umjesto na ulici, narkomani svoje potrebe odrađuju upravo tu, daleko od očiju javnosti. Može se naći i kutija s čistim, neiskorištenim iglama, što je dobar znak, barem u smislu prevencije širenja opasnih bolesti.
Sam problem ovisnosti o teškim drogama je daleko složenija tema. Droga uzima ono najvrijednije, ljudski život. U tom smislu ostaje nada da Policija i Zavod za javno zdravstvo, kao i svi drugi koji mogu pomoći, znaju što trebaju raditi i da to rade najbolje što mogu. U javnom interesu i sustavno. Dakle, upravo suprotno nego što su to radili kreatori sudbine svih naših 'Dubrovkinja', o kojima ćete još čitati.