- Znam da za ebolu nema lijeka i svjestan sam da je Sijera Leone, uz Gvineju, Liberiju, Senegal i Nigeriju, najugroženija smrtonosnom epidemijom, ali ponovno ću se vratiti tamo jer ne vidim načina da se ovdje u Hrvatskoj riješim dugova u koje sam zapao. Za jedan dan zaradim koliko bih ovdje za pola mjeseca, uz uvjet da nađem posao kojeg nema.

Tako o svojim namjerama priča jedan od povremenih radnika britanske tvrtke koja je angažirana na nekoliko velikih gradilišta u toj zapadnoafričkoj državi. Detalje ugovora s poslodavcem ne želi otkrivati da se ne bi doveo u opasnost da ga se za sljedeći posao ne pozove u Sijera Leone. Naglašava tek da se prije odlaska podvrgava vrlo temeljitim liječničkim pregledima, jer ništa ne želi prepustiti slučaju, piše Slobodna Dalmacija.

Sve to, baš kao i avionsku kartu do odredišta, plaća tvrtka koja na njegove građevinske vještine računa najmanje tri-četiri mjeseca godišnje, ponekad i šest.

- Mnogi bi rekli da je ebola sasvim dovoljan razlog da zaboravim na radikalno rješavanje financijskih problema. Što bi onda kazali na to da nas na gradilištu čuvaju naoružani čuvari?! Vjerojatno bi me proglasili ludim. Ipak, nisam jedini koji se odlučio staviti glavu u torbu... S područja Dalmacije nas je desetak, ali nismo svi angažirani u isto vrijeme. Ljudi se smjenjuju, dolaze i odlaze - kaže sugovornik Slobodne.