Nakon što je Dubrovački dnevnik objavio satiru o obrazovanju policajaca, reagirao je predsjednik Nacionalnog sindikata policije Nikola Kajkić optuživši nas da smo omalovažavali 25 tisuća hrvatskih policijskih službenika.

-Potpuno je najasno što je autor teksta htio postići objavljivanjem članka, osim da omalovaži policijsku struku i profesiju i na taj način obezvrijedi ugled i dostojanstvo oko 25 tisuća policijskih službenika. Nedopustivo je koristiti stereotipe, pejorativne izraze, ponižavajuće prikazivanje, kao i svaki drugi oblik izravnog i neizravnog poticanja ili podržavanja diskriminacije – kaže Kajkić koji zahtijeva od Hrvatskog novinarskog društva da se kazne autor teksta i medij.

Možda gospodin Kajkić ne razumije, ali bila je riječ o satiri. Na samom kraju teksta lijepo je pisalo da je on izmišljen, odnosno drugim riječima rečeno, da nema veze sa stvarnošću. Tekst je pisan kao čista zezancija, poput vica, i naravno da je bilo pretjerivanja sa stereotipima, ali ne da se nekoga namjerno uvrijedi, već da se poneko nasmije, ali i da se upozori na ponekad nedopustivo ponašanje policije, čemu smo nažalost, dosta puta svjedočili.

Ako je tekst uvrijedio bilo kojeg policijskog službenika, ovim mu se putem ispričavamo. Nije nam bila namjera nikoga uvrijediti, a posebno ne diskriminirati. Dubrovački dnevnik poznat je po širenju tolerancije i sprječavanju diskriminacije bilo koje vrste. Mišljenje autora i medija je da u ovoj zemlji ima jako puno poštenih policajaca koji odgovorno obavljaju svoj posao. Normalno da se ne može ništa generalizirati – ni narodi,  ni policajci, ni novinari, ni sve ostalo – tako ni mi nismo našim tekstom htjeli strpati u koš sve policajce. Ne daj Bože, jer bi tad bila riječ o čistoj diktaturi.

Zanimljivo da se gospodin Kajkić na naš tekst, jako uvrijedio, što može značiti da smo ipak pogodili u bit problema. Naime, čovjek se može uvrijediti na nečiju zezanciju jedino, ako u njoj ima djelova istine.

Svjedoci smo kako svakog dana čitatelji, među kojima su i policajci, vrijeđaju novinare i svašta im govore. Da smo plaćenici, da smo nepismeni, da smo idioti, da smo ovo, da smo ono...

Mene to ne smeta, niti se na to obazirem, jer zašto bih se zamarao s nečijim uvredama koje nisu istinite. Neka ljudi misle što god misle, to je njihovo pravo. Ali zanimljivo je da se novinare može vrijeđati, i to anonimno - kukavički iza lažnih profila -  ali kada se novinari zezaju, odmah nastane problem. Da se razumijemo, ima i svakakvih novinara, govana najgore vrste, i njih se itekako treba čuvati i sankcionirati ih.

Međutim, kome bismo se mi trebali žaliti na uvrede koje uopće nisu satira, već ozbiljne prijetnje? Možda policiji, koja bi valjda, sama trebala reagirati na raznorazne prijetnje po portalima. Ali ne, dragi gospodine Kajkiću, vas je briga za prijetnje koje novinari svakodnevno dobivaju od raznoraznih čitatelja, već jedino i isključivo reagirate kada se ti isti novinari našale s policijom.

Nije li to apsurd? Dio nas novinara otkriva kriminal koji biste vi trebali otkrivati, a umjesto da nam štitite pravo na slobodu govora i mišljenja, vi to pokušavate uskratiti. Gdje li to samo vodi? U diktaturu? Što će li se samo dogoditi kada za godinu dana premijer postane Tomislav Karamarko, koji je svojevremeno rekao da građani Hrvatske smiju govoriti ono što misle, ali samo u svoja četiri zida?

Nažalost, svaki dan se sve više i više u ovoj državi uskraćuje sloboda govora i zezancije (vidi tužbe protiv novinara po HDZ-ovu zakonu o kleveti). A autor spornog članka je nedavno objavio tekst u kojem se ozbiljno obrušio upravo na  - novinare.

Vrhunac diktature u ovoj državi bi bio da je kažnjen zbog napada na novinare. A kako stvari stoje, upravo idemo prema tome. Novinari neće smjeti pisati ni zajebancije o novinarima, a kamoli o policiji, biskupima ili Željki Markić, koja je, vjerovali ili ne, prije koji mjesec poslala demantij na naš satirični tekst.

Zemlja bez slobode govora, smijeha i zezancije je znamo svi – Sjeverna Koreja. Hrvatska upravo ide prema tom uređenju.

Sretno nam svima!