Možda sam blesav, možda i zločest, ali ako ovo nije prisiljavanje službenika, ljudi kojima egzistencija ovisi o dobroj volji ili hiru gradonačelnika, onda ne znam što je. Milanu Bandiću jako odgovara preferencijalno glasovanje na izborima. Shvatio je to nakon velikog broja glasova koje je dobio na predsjedničkim i gradonačelničkim izborima, na kojima se izravno glasalo, te potpunog fijaska na parlamentarnima na kojima se nije ni približio izbornom pragu. Svjestan je da mu je to jedina šansa da uđe u Sabor i da iz te pozicije mešetari i trguje pa ne preza ni od ucjenjivanja vlastitih zaposlenika. Nekad je potpise za kandidaturu prikupljao od ureda do ureda, sada od svojih podređenih, ili možda potlačenih, traži da mu iskažu lojalnost na glavnom gradskom trgu, da mu se poklone u sjeni bana Jelačića.

Ne mora se nikome od onih koji se odbiju nacrtati pod satom ništa dogoditi, ali lako je zamisliva situacija u kojoj Željka Markić i Milan Bandić razmjenjuju liste potpisnika i uspoređuju ih s popisom zaposlenika Grada Zagreba. Sigurno se ta scena pojavila i u glavama svih onih koji su od gradonačelnikovog protokola u četvrtak dobili urgentni e-mail. U vremenima kada je dobro plaćen posao u gradskoj upravi jedno od najpoželjnijih radnih mjesta u državi teško je sakupiti hrabrost i odbiti gradonačelnikovu želju. Pročita li neki zaposlenik Milanove prćije ovaj tekst neka se ni malo ne dvoumi, neka potpiše inicijativu za referendum, a onda neka sam sebi pljune u ogledalo. Što je malo pljuvačke naspram kredita, gladi i bijede?

Dalje.com