Dobio sam ovih dana dopis gospođe Željke Markić koja traži da pomognem volonterima njene inicijative koji će prikupljati potpise građana za raspisivanje referenduma o Ustavnom zakonu.

Žena lijepo, pismeno, neuvijeno i jasno traži da joj kao gradonačelnik Rijeke besplatno ustupim štandove na 38 lokacija u Rijeci, da joj ustupim oglasni prostor za jumbo i druge plakate, da joj tiskam edukativne letke o izbornom sustavu i ustupim prostor u medijima za informacije o izjašnjavanju birača.

Sve u svemu, njena će nova inicijativa vjerojatno imati slogane "Sposobni, a ne podobni" i "Birajmo zastupnike imenom i prezimenom". A pravi razlog zahtjeva za referendumom ovoga puta leži u brojkama – "Smanjenje izbornog praga s 5% na 3%", što će također građani tražiti potpisujući pred hrvatskim crkvama liste gospođe Markić. I tako će omogućiti možda baš njoj, a možda i nekim drugim nevidljivim strankama, prelazak izbornog praga.

Za ilustraciju, da je izborni prag 3%, na prošlim bi parlamentarnim izborima, u 7. i 8. izbornoj jedinici u koje spadaju Rijeka i riječka okolica, u parlament prošle stranke poput: HSP, HSLS, koalicija: HSP Dr. Ante Starčevića, HČSP,  koalicija: BUZ, PGS, HRS, kao i koalicija: HSS, ZS, SP. Za sve njih ste čuli, jel? I znate predstavnike tih stranaka iz vaše izborne jedinice, kao i njihove programe? Aktivno bavljenje politikom i razmišljanje o kvaliteti života u Hrvatskoj ipak je nešto više od bljeska koji se za pojedince događa svake četiri godine kada istaknu svoje kandidature. Evo, prošle su gotovo tri godine od parlamentarnih izbora, a ne sjećam se da sam čuo pregršt nekih poruka ili inicijativa iz Rijeke od predstavnika stranaka koji u prosincu 2011. nisu prešli prag.  Hoću reći, ne mislim da aktivno bavljenje politikom uključuje samo boravak u Saboru ili u Vladi, kao što to neki misle.

Onda, još nešto postoji u referendumu koji traži gospođa Markić. Žena traži da se uvede pravilo da stranke samostalno izlaze na izbore, a koaliraju tek nakon izbora. To je, kao, pošteno prema biračima? Dakle, biste li se kao birači složili s time da glasate za određeni program, odnosno stranku koja ga nudi, a da ta stranka kasnije, uz niz programskih kompromisa, ulazi u koalicije sa strankama za čije programe, može biti, ne biste glasali ni u snu? E, pa gospođi Markić je to prihvatljivo. Vjerojatno zato što njena inicijativa nije skrojena iz cipela birača, nego iz cipela pretendenata na mjesta u Saboru ili Vladi. A sada se građanima prezentira kao inicijativa koja štiti njihova biračka prava i razvija stranački pluralizam. I upravo zato slogan njene inicijative neće biti "Dajte da i mi uđemo u Sabor pa ćemo vidjeti s kim ćemo koalirati i tko nam nudi više moći za provođenje ultra konzervativnih ideja", nego kao što sam naveo "Sposobni, a ne podobni".

S takvim sloganom složio bi se svatko! Tko normalan ne bi? No, iako preferencijalno glasanje, i po mojem mišljenju, doista otvara vrata većoj demokratizaciji, liste će i dalje slagati predsjednici stranaka, a građani su se u ovoj "dugoj" tradiciji hrvatske demokracije na mnogo izbora imali prilike uvjeriti da su liste često krcatije podobnima nego sposobnima, uz časne izuzetke, dakako. Pa treba biti iskren i reći da ćemo, i kroz preferencijalno glasanje iako je ono dobro, ipak često birati tek manje podobne, a ne nužno i sposobne. U tom smislu je lukavost gospođe Markić sa sloganom koji nosi njena inicijativa još jedna „zadivljujuća“ manipulacija.  Mene strašno zanima, a i jako brine, hoće li i ovoga puta uspjeti privući pažnju medija, hoće li joj se i ovoga puta otvoriti medijski prostor bez ikakvog kritičkog pogleda i konstruktivnog propitivanja pa i istraživanja stvarnih razloga koji stoje iza ove nove referendumske inicijative.

Dakle, u samo jednom dijelu se slažem s njom: Birajmo zastupnike preferencijalno. To bih i ja potpisao. Ali ako potpišem to na njenom papiru, potpisao sam i ostale stvari s kojima se ne slažem, a koje idu u paketu što ga ona nudi.

No, povezano sa svime ovime, jučer me jako obradovala vijest da se, nakon pomalo zabrinjavajuće tišine, napokon ponovo oglasio GONG! Točnije, kako čitam, u saborsku proceduru uputili su svoj prijedlog izmjena izbornog zakonodavstva koji je puno kvalitetniji od onog u inicijativi gospođe Markić, i pisan je doista iz cipela birača.

Nije tajna da mi je žao što koalicija koja je na vlasti, a posebno moja stranka, već nije pristupila promjeni izbornog zakonodavstva, uvela preferencijalno glasanje i referendum gospođe Markić učinila nepotrebnim. Razgovarao sam o tome s ljudima s kojima sam trebao, na mjestima na kojima se o tome razgovara, ali nisam osjetio da postoji politička volja da se to učini. I je, žao mi je zbog toga. No, to ne znači da bih ikada potpiso zahtjev za novim referendumom koji traži Željka Markić jer u njemu, osim slatkog slogana kao fine fasade, stoji puno neurednih stvari.  Baš kao što je iza povlačenja ljudi za rukav i umilnih poziva "Potpišite za obitelj" stajalo dokidanje građanskih prava osobama istospolne seksualne orjentacije pa su tako tu raniju inicijativu potpisivali i oni ljudi koji, pošteno, nikome ne vire u krevet, ali su mislili da potpisuju "...jer vole svoju obitelj!"  Nevjerojatno je na kakve manipulacije ljudi mogu pristati.

Dakle, još donedavno sam se pitao gdje je nestao GONG koji je tražio preferencijalno glasanje, ali ostao na izbornom pragu od 5 % i dodao još niz kvalitetnih prijedloga? No, jučer me je vijest o ponovnom buđenju te inicijative razveselila. Naime, nije mi bilo jasno kako jedna konzervativna žena, svjetonazorski vrlo bliska hrvatskoj desnici, žena koja zagovara niz gotovo nazadnih ideja, već drugi puta drži lekciju iz demokracije i demokratskih alata čitavom svjetonazorski suprotno orijentiranom i idejno naprednom nevladinom sektoru? No GONG me jučer demantirao i pokazao da se i na "suprotnom polu" ideje mogu kvalitetno artikulirati i da se alati demokratskih procedura znaju koristiti. GONG je izabrao nešto drugačiji put od gospođe Markić pa je prijedlog izmjena izbornog zakonodavstva uputio u saborsku proceduru i na taj način dobacio lopticu članovima Vlade, političkih stranaka i saborskim zastupnicima da preuzmu odgovornost za daljnji tijek ove priče. Nadam se da su svi oni svjesni da nema previše vremena i da se sada od njih očekuje aktivan pristup. U suprotnom, gospođa Markić zabilježit će još jedan svoj uspjeh, i nikoga kasnije neće biti briga je li ga izvojevala manipulacijom i obmanom ili građani naše zemlje doista žele sve isto što i ona. Dakako, u provođenju inicijative zdušno joj pomaže zaleđe koje ima i koje sada već i otvoreno pokazuje. Naime, od 38 lokacija koje je gospođa Markić zatražila za postavljanje štandova za prikupljanje potpisa u Rijeci, čak 25 su adrese riječkih crkvi i samostana, a ostalo su lokacije ispred trgovačkih centara, riječke place i Korzo. I šlag na vrhu torte, paralelno sa svime ovime, Hrvatska biskupska konferencija objavljuje priopćenje u kojem, hvaleći referendum  koji traži gospođa Markić, navodi kako ujedno otvara "mogućnost građanskoj inicijativi "U ime obitelji" skupljati potpise ispred crkve". Ujedno predviđam završne riječi hrvatskih svećenika na misama diljem zemlje. Oni će nakon "Amen" dodati još i: "Ne zaboravite ostaviti svoj potpis ispred crkve!"

Dakle, ovo nam je drugi put! Treća sreća, a za neke i najveća, bit će, predviđam, na izborima 2015.

Zato bih volio da se građani Hrvatske probude iz anestezije, otvore oči i uši, i odbiju potpisati inicijativu gospođe Markić. Preferencijalno glasanje jest primamljivo, ali informirajte se što sve potpisujete u paketu s tim zahtjevom i nemojte ga potpisati. Rijeka je već jednom glasala protiv, nadam se da će i ovoga puta moji sugrađani bistre glave proći pored tih štandova. 

A volio bih, naravno, i da se doista ozbiljno shvati GONG-ov prijedlog, da se što prije krene u promjenu izbornog zakonodavstva, da se uvede prefrencijalno glasanje, čime bi ikakav referendum bio doista nepotreban.