Presudom za Morinj nezadovoljni su odvjetnici osuđenih, ali i zastupnici oštećenih dok Hrvatska upozorava kako ostaje otvoreno pitanje političke odgovornosti za mučenja i torturu kojima su bili izloženi civili i ratni zarobljenici s područja Dubrovnika, piše Slobodna Europa. .
Činjenica da se Morinj dogodio u periodu od listopada 1991. do srpnja 1992. godine a da je suđenje za taj ratni zločin počelo tek 24 godine kasnije, za nadležne u specijalnom tužilaštvo za organizirani kriminal, korupciju i ratne zločine pokazuje s koliko problema su se susretali kada je konačno počeo sudski postupak.
Zamjenica specijalnog tužitelja Mira Samardžić ukazuje na prepreke s kojima su se suočavali u procesuiranju slučaja ratnog zločina u Morinju, ali i u preostala tri.
- Osnovni problem koji se tužilaštvu postavio u postupcima protiv počinitelja kaznenih djela ratnog zločina je problem osiguravanja dokaza, naročito kada se ima u vidu priroda tih kaznenih djela i vremena kada su počinjena kada je zbog ratnih događanja bilo vrlo teško osigurati materijalne dokaze. I sam protok vremena od izvršenja predstavlja problem, barijeru, smetnju u prikupljanju kako materijalnih tako i personalnih dokaza kojima se dokazuje krivica izvršilaca ovih kaznenih djela - rekla je Samardžić.

U travnju ove godine crnogorski Prizivni sud potvrdio je osuđujuću presudu za slučaj Morinj, kojom su četvorica bivših rezervista Jugoslovenske narodne armije osuđena za zlostavljanje hrvatskih zarobljenika u tom logoru.

Četiri godine zatvora dobio je Ivo Menzalin, Špiro Lučić i Boro Gligić su osuđeni na po tri godine, dok je Ivo Gojnić osuđen na dvije godine zatvora. Oni su osuđeni zbog zlostavljanja hrvatskih civila i vojnika 1991. i 1992. godine, koji su zarobljeni na ratištu u blizini Dubrovnika, a potom dovedeni u logor Morinj, u blizini Kotora.

Odvjetnica Tamara Durutović zastupala je oštećene koji, kako ističe nisu u potpunosti zadovoljni presudom za torturu i mučenja kroz koja su prošli početkom 90 tih

- Može se reći da su oštećeni zadovoljni postupkom koji se vodio u Crnoj Gori jer je donijeta osuđujuća presuda. Oni, međutim imaju neke primjedbe i prisutno je nezadovoljstvo. Prije svega zato što su presudom oglašeni krivim samo jedan intendant, jedan policajac, stražar i jedan kuhar, a raspon kazni je bio od dvije do četiri godine - kaže Durutović.

Odvjetnik Goran Rodić zastupao je obranu optuženih u slučaju Morinj i kaže da je presuda kojom su četvorica njih osuđeni na ukupno 12 godina zatvora ishitrena i donesena pod sjenkom brojnih kršenja zakona i procedure.

Zato će kako je najavio pravdu potražiti prvo pred Vrhovnim i Ustavnim sudom Crne Gore, a onda i pred sudom u Strasbourgu.

Vesna Teršelič, iz hrvatske NVO Dokumenta, upozorava da pravomoćnost presude za Morinj ne zatvara priču o tom slučaju jer su ostala otvorena i druga važna pitanja.

- Pitanje političke odgovornosti za ratne zločine još uvijek ostaje otvoreno, jer u Crnoj Gori je u kontinuitetu na vlasti ista vlast koja upotrebljava svoje transformacije i tranziciju, ali je to pitanje s kojim se neće očito baviti samo pravosuđe. Tim pitanjem će se baviti društvo, sustav, NVO, a ja se nadam da će se u budućnosti tim pitanjem baviti i muzeji - istakla je Teršelič.

U Crnoj Gori mnogi pokazuju otpor prema suočavanju s prošlošću, zaključuje Daliborka Uljarević iz CGO.

- Ukupan društveni ambijent u Crnoj Gori i dalje ima ozbiljnu odioznost prema suočavanju s ratnim zločinima koji su počinjeni između ostalog i u ime kompletnog crnogorskog društva. Susret s istinom je težak, od njega se bježi i to je činjenica. Mnogi su 90-ih bili sudionici ratnih zločina, a zbog odanosti vladajućem režimu izmiču utvrđivanju odgovornosti, često opstruirajući istražne i sudske postupke - zaključila je ona.