Isplati se učiti hrvatski u Turskoj. Toliko si jedinstven da ti odmah ponude smještaj i školovanje u Hrvatskoj, gdje te tretiraju kao da si iskoračio iz ekrana tijekom trajanja turske sapunice. Seyfettin Dincturk upisao se na novootvoreni kolegij hrvatskog jezika i književnosti na Trakijskom sveučilištu i što reći – bio je jedan jedini na smjeru. Profesorica iz Osijeka predložila mu je da dođe studirati u Slavoniju. Mašala.

'Slavonija me oduševila. Posjećivao bih sva ta mala sela, imao sam osjećaj da sam u nekom balkanskom filmu, ljudi su me ugošćivali i častili... predivno! Za razliku od Dalmacije, koja nema ništa od tog balkanskog duha u sebi, više je neka mješavina Mediterana i slavenske kulture. Te dvije regije ne mogu biti drugačije. Dok su Slavonci otvoreni, znatiželjni i gostoljubivi, u Zadru su zatvoreniji i stranci im nisu najmiliji', priča mi turski kroatista nudeći pristojno objašnjenje za dalmatinsku distancu. Naime, veli da im je vjerojatno dosta turista u životu, pa kad im se još nacrta stranac u gradu izvan sezone, ne reagiraju oduševljeno. Tješim ga da to nema veze s turistima, nego brižno čuvanom tradicijom kampanilizma i kulturalne izolacije.

Nego, evo što je Turčin još rekao: 'U Slavoniji sam se družio isključivo s Hrvatima, u Zadru sam primijetio da su mi većina prijatelja stranci, studenti na razmjeni. Zadrani će eventualno popiti s tobom kavu ili pojesti nešto u menzi, ali to je to. Uvijek će reći da idu doma. Poznanstva ne idu dalje od toga.' Sjetim se onda Turkinje u Šibeniku o kojoj smo pisali prošlog ljeta i kako je sjela u Krešimirov grad kao šaka u oko. Nevjesta iz Istanbula nije baš dalmatinska vizija bogougodnog braka, a Sayfettin, koga od milja zovu Sejfo, kaže mi da je ista spika na snazi i u Turskoj: 'Stvarno vjerujem da su Turci i Hrvati prilično slični, pa čak i u negativnom smislu. Na primjer, dovesti kući bračnog partnera iz inozemstva, neće proći bez problema.'

Hrvati barataju nevjerojatnim korpusom činjenica o Turskoj. Na primjer, u geološkom razdoblju prije turskih sapunica znali su da su svi Turci muslimani, da žene hodaju okolo u burkama i da se piše arapskim pismom: 'Kada sam 2009. prvi put došao ovdje, primijetio sam da Hrvati ne znaju bogznašto o Turskoj. Često bih čuo da smo islamska zemlja, da je na snazi šerijatski zakon, da su žene omotane, da pišemo arapski... Bio sam prilično razočaran. Nisu svi Turci muslimani niti su svi religiozni. Ne znaju bitne stvari o povijesti našeg političkog sustava - da smo imali republiku i da smo imali monarhiju.'

Kako Hrvati nisu znali da je Turska konstitucionalno sekularna država i da su zabranjeni svi vjerski simboli u državnim institucijama, tako naš Turčin nije znao koliko je Hrvatska dubinski katolička: 'Iznenadilo me kad sam vidio raspela po osnovnim školama u Slavoniji. Tada sam skužio koliko je ovdje bitna religija. U Zadru nedjeljom vidim gomile ljudi kako izlaze iz crkava.' Sejfo je ateist i dolazi iz 'najateističkijeg' turskog grada Izmira. Na vjerskoj skali Hrvatska je po štovanju katoličke tradicijie odmah iza Poljske, dok je Turska zadnja među islamskim zemljama, primjećuje u nastavku.

Da može, Sejfo bi u Hrvatskoj promijenio tek stavku o zabrani gej brakova: 'Nikada nisam mislio da bi neka zemlja Europske unije bila toliko protiv homoseksualnih brakova. Kada bih komentirao referendum s nekim društvom, bio bih razočaran. Turci su, moram reći, puno otvoreni po tom pitanju.' S druge strane, Hrvatska mu je još uvijek zemlja s više sloboda nego Turska: 'To je ono po čemu ja procjenjujem neku sredinu. A ne ekonomija. U Turskoj u ovom trenutku ima puno para, grade se ceste, nove zgrade... U nekim provincijama osjećaš se naprednije od Europe, no u drugima je srednji vijek. Ovdje vidim da ljude nije previše briga što netko vjeruje i to je dobra stvar.

Više čitajte na T-Portalu.