Uskoro počinje sezona. Mnogi Dubrovčani iznajmljivat će svoje nekretnine turistima kako bi dodatno zaradili. Također, mnoga radna snaga poput one iz Slavonije doći će u naš grad kako bi radili poslove o kojima Dubrovčani neće ni da čuju. I oni trebaju smještaj. Ali i mlade dubrovačke obitelji koje nemaju riješeno stambeno pitanje u konstantnom su traženju privremenog smještaja.

Stoga smo krenuli u istraživanje kako bismo otkrili kakvi se stanovi nude u Dubrovniku i okolici. Rezultat je – prava katastrofa. Stanovi su (pre)skupi, ali nije toliki problem u cijeni, jer je ipak riječ o Dubrovniku, koliko u njihovoj slaboj uređenosti. No krenimo redom.

Prvi stan koji smo vidjeli nalazi se u Lapadu nedaleko od škole. Cijena mu je 2700 kuna. Na prvi pogled se čini povoljno, ali kada ga dođete pogledati, jasno vam je zašto nije 4000 kuna koliko neki traže za stan u Lapadu. Naime, soba i dnevni boravak su u biti jedno, točnije za stan se može reći da je garsonijera. Okrenut je prema sjeveru, a sunce ga nikad nije vidjelo, što znači da se režije zimi znatno penju.

Lokacija je zaista dobra, ali parking možete zaboraviti. Namještaj je star, a stan nema niti klimu, niti perilicu za suđe. Gazda nudi samo jedan ormar. Potpuno je nejasno gdje čovjek u takvom stanu može držati robu, a kamoli neke druge stvari.

Drugi stan koji smo razgledali nalazi se u srcu Gruža. Čim smo skrenuli kod pekare Galeta znali smo da je stan precijenjen. Naime, gazde traže 2800 kuna, a stan realno vrijedi manje od 2500. Naime, promet tim ulicama vam u svega nekoliko sekundi može zagorčati život. Još gore je što se autobus nalazi popriličan broj skalina od stana, tako da je dolazak do prostora bilo vozilom, bilo pješice, izrazito zahtjevan.

No, ni to nije sve. Čovjek bi očekivao kad je već takva cijena stana na tako lošoj lokaciji, da je odlično uređen. Ali to nije istina. Opet smo naletjeli na stari namještaj i kuhinju, mali broj ormara, neimanje klime i perilice za suđe. Doduše za razliku od onog u Lapadu, ovdje je soba odvojena od dnevnog boravka, a postoji i balkon s kojega se pogled pruža, na vizure Gruža.

Sljedeće na redu bila je garsonjera na Montovjerni. Sve je osim WC-a strpano u dvadesetak kvadrata. Cijena je 2800 kuna. Nema perilice za suđe, već samo jedna rupa od sudopera bez cijeđenja. Odmah do njega je električno kuhalo s dvije ploče. Potpuno je nejasno gdje bi čovjek trebao odložiti suđe poslije pranja.

Ni ovaj stan nema klimu, a s parkingom se također možete pozdraviti. Uređen je nešto novijim namještajem, ali s obzirom da se čovjek u njemu nema gdje okrenuti, sve to pada u vodu.

Nakon što smo se uvjerili da je u Dubrovniku katastrofalna ponuda stanova, odlučili smo se okrenuti okolici – Mokošici i Župi – odakle nije problem autobusima doći do grada. Posebno to vrijedi za područje Rijeke Dubrovačke.

No, ni tamo situacija nije puno bolja. U Novoj Mokošici smo razgledali dva stana – oba koštaju 2500 kuna. To su jednosobni stanovi sa starim namještajem, a jedan od njih uopće nema priključak za telefon što znači da je dolazak interneta u stan prilično kompliciran.

Ni jedan, ni drugi nemaju klimu, ni perilicu za suđe. Ne treba posebno naglašavati da je lako parkiranje u Novoj Mokošici ravno pothvatu.

U Župi smo pogledali stan na katu u jednoj kući. Stan je ogroman – trosoban, a cijena mu je stoga paprena – 2700 kuna – kao da se nalazi u Dubrovniku. Dobro izgleda, ima čak i klimu, ali glavni i osnovni problem te cijene je što se nalazi u Župi, a ne u Dubrovniku. Ako ga uzmete u najam, na posao ćete trošiti još otprilike 1000 dodatnih kuna za gorivo, jer tim dijelom Župe autobusi prometuju svako sat vremena, a zadnji navečer ide oko 8 sati zimi, te 9 ljeti. To o prometovanju autobusnih linija kroz Župu (ne preko magistrale), rekao nam je iznajmljivač.

Najljepše i najpovoljnije stanove vidjeli smo u Ćilipima. Koštaju oko 1800 kuna, a imaju i privatni parking. Glavni i osnovni problem što su predaleko od grada.

Što na kraju reći osim da su Dubrovčani nevjerojatno pohlepni. Svima nam je jasno da su cijene nekretnina na jugu Hrvatske najskuplje u zemlji, i to nitko ne osporava. Problem je što iznajmljivači davaju stanove po realnim tržišnim cijenama, ali zauzvrat ne nude ništa. Zar u 21. stoljeću perilica za suđe, klima i dovoljan broj ormara ne bi trebali biti neki standard? A ako ih već nema, zašto onda cijena ne pada.

Problem s iznajmljivačima je i taj što vam neće odbiti od najma ako vi sami kupite krevet, madrac ili ormar kako biste poboljšali stan. Oni će vam reći da to možete učiniti, ali da vam neće spustiti cijenu najma.

Dubrovčani, kao nitko u Hrvatskoj, vole laku paru. Neće uložiti ni kunu u svoje nekretnine, a žele preko svojih rupčaga zaraditi skoro mjesečnu plaću. Čudo da u svojim ponudma imaju i zahod.

Zaista treba imati sreće u traženju stana. A ako već nemate, mi vam predlažemo da radije iznajmite sobu u Visu 2, nego kod naših sugrađana. Vis 2 za razliku od dubrovačkih kokošinjaca, ima privatan parking, privatnu plažu, a svaka soba nudi pogled na more.

To nema nijedan stan koji smo pogledali. Vis 2 je oronuo, nema klimu, nema perilicu za suđe, ali zar takva situacija nije i s drugim stanovima koji se nude na tržištu?

Lakše je dobiti na lotu, nego u Dubrovniku naći stan da na nešto (s)liči. Osim ako ga ne želite plaćati 5000 kuna mjesečno plus režije.