DUBROVAČKI DNEVNIK NA SUPERCLASICU BOCA-RIVER Navijačko ludilo u kvartu siromašnih!

Autor: Maro Marušić Autori fotografija: DD
Na dan utakmice u Boci ništa ne radi

Britanci su izrazito ponosni na svoja sportska natjecanja posebno Wimbledon i nogometne derbije. Međutim, čak i takvi, samoljubljivi Otočani na prvo mjesto izbora 50 sporting things to do before you die stavili su derbi Boca Juniors – River Plate. Ugledni Observer u svom obrazloženju zašto je na prvo mjesto izabrao nogometno rivalstvo Buenos Airesa, navodi da legendarni Old Firm u Glasgowu, u kojem se sastaju katolički Celtic i protestantski Rangers, prema argentinskom okršaju, izgleda kao školska utakmica.

Što je to što taj gradski rivalitet čini toliko posebnim? Dovoljno je pogledati njihove kvartove u kojima su im smješteni stadioni. Legendarna Bombonera nalazi se u Boci, kvartu lučkih radnika, okružena siromašnim kućama kojima je neophodna obnova. S druge strane, Estadio Monumental, gdje svoje domaćinske utakmice igra River Plate, smješten je u Nunezu, kvartu višeg srednjeg sloja gdje kuće čuvaju portiri, a na vrhovima zgrada, nalaze se bazeni.

Pojednostavljeno rečeno, za Bocu više navijaju siramašni,a za River oni boljeg imovinskog stanja. Otud crveno-bijelima i nadimak Los Millionarios (Milijunaši). Međutim, ima i bogatih koji navijaju za Bocu, ali i siromašnih koji preferiraju River. No rivalstvo je još uvijek užareno poput aktivnog vulkana, posebno kada se utakmica igra usred Boce.

Dubrovački dnevnik zatekao se u Buenos Airesu baš na jučerašnji dan odigravanja Superclasica na Bomboneri, te je cijeli dan proveo s navijačima Boce oko stadiona. Nažalost, na Bomboneru nismo uspjeli ući, jer je to gotovo nemoguća misija. Zahtjeve za akreditacijom poslali smo prekasno, a lakše je naći posao u Hrvatskoj, nego kupiti ulaznicu za veliki derbi. Gotovo sva mjesta na stadionu rasprodana su preko godišnjih pretplata. Za navijače Boce, kako su nam oni kazali, prosječna cijena ulaznice dođe oko 120 pesosa (što bi bilo otprilike 60 kuna računajući omjer valuta preko takozvanog blue dollara, odnosno uličnog mijenjanja dolara koji je povoljniji od onog službenog, a o čemu ćemo pisat drugom prilikom).

Šetajući Bocom par sati prije utakmice mnogi su nam šverceri nudili ulaznice po cijeni između 12 i 13 tisuća pesosa (oko 6 tisuća kuna), ali dobar dio tih karata je krivotvoren, jer mnogi stranci, koji posjećuju Buenos Aires, kao jednu od glavnih turističkih atrakcija, vide upravo utakmicu na mitskoj Bomboneri.

Atmosfera u Buenos Airesu na dan utakmice je uzavrela, zrak se od uzbuđenja može kidati nožem. Nekoliko sati prije utakmice, horde Bocinih navijača slijevaju se prema svom omiljenom kvartu. Pjeva se po ulicama, autobusima, trgovima... Nevjerojatno, ali istinito, mnoge starije gospođe koje su se zatekle u javnom prijevozu, s navijačima su pjevale Bocine pjesme šprdajući se sa gradskim rivalima.

Tifose Rivera nismo vidjeli. Vjerojatno je dogovor klubova da protivnički navijači ne dolaze, kako bi se mogućnost incidenta smanjio na najmanju moguću mjeru. Tijekom našeg boravka u Boci nismo vidjeli nijednu tuču, niti ijedan incident... Kordoni policije osiguravali su utakmicu, a oni na motorima nosili su duge cijevi. Na trenutke je izgledalo kao da se sprema rat, a ne nogometna utakmica.

Boca slovi kao opasan kvart u kojem se ne preporuča boravak noću. Iako se golim okom vidi koliko su njeni stanovnici siromašni, kvart ima dušu. Kuće su opiturane različitim bojama, pa, iako su mnoge derutne, izgledaju kao da su izašle iz neke bajke. Zbog tog šarma, posjetiteljima Buenos Airesa Boca je mila, pa je ulica Caminito pretvorena u turističku atrakciju. Sve vrvi strancima i šarmatnim dućanima u kojima se cjenka oko suvenira, posvuda se pleše tango, ali već nekoliko sati prije utakmice, svi ugostiteljski objekti su zatvorili svoja vrata. Zamislimo samo scenu, da dubrovački trgovci zatvaraju butige na Stradunu zbog utakmice Juga. Potpuno nemoguće, ali ne i u Maradoninom dvorištu – Boca Juniors je važnija od zarade.

Bombonera je vrlo blizu ulici Caminito. Na televiziji kad s nje gledate utakmice, osvijetljene bogatom pirotehnikom Bocinih navijača, nikad ne biste pomislili gdje se nalazi taj legendarni stadion – u centru siromaštva. Mnoge kuće odmah do stadiona, od starosti i neulaganja su se nakrivile, te prijete prolaznicima i autima. Nikome od Bocinih ultrasa to ne smeta. I staro i mlado, i muškarci i žene pjevaju u kolonama prilazeći stadionu. Boca Juniors njihov je simbol otpora bogastvu i moći, iako doduše - samo na papiru.

U realnosti - Boca je poput svih drugih nogometnih klubova na svijetu - odavno ušla u ralje korporacija i kapitala. Glavni sponzori su joj Adidas, banka BBVA, te Citroen. I Bombonera, kao utvrda borbe siromašnih za bolji život, pala je i završila u rukama bogatih. S vanjske strane stadiona napisane su reklame za Coca Colu i argentinsko pivo Quilmes.

Bogatstvo je ubilo i samu kvalitetu nogometa. Tko god se dobar pojavi u momčadi ovih dvaju klubova odmah završi u Europi, u nekoj od arapskih igračaka. Utakmica Boce i Rivera završila je 0-0, gotovo bez ijedne šanse. Podsjećala je (ne)kvalitetom na susrete Dinama i Hajduka, samo s puno većom trkom. Koliko im je nogomet nekvalitetan najviše govori činjenica da je daleko najbolji igrač Superclasica Fernando Gago, čovjek koji nije uspio ni u talijanskoj Romi, koja ne spada u kremu europskog nogometa.

Navijačima sve ove usporedbe nimalo ne smetaju. Ludi su za Bocom i gotovo je nemoguće zamisliti reakciju tribina koja bi se dogodila da je pobjeđen ljuti rival. Kako kaže i sama pjesma koju smo gotovo sat vremena slušali u javnom prijevozu približavajući se legendarnom kvartu.

Boca, boca de mi vida, vos sos la alegria de mi corazon... (Boca, usta mog života, ti si radost mome srcu...)

Ima nešto u toj Boci. Ružna, a lijepa, ostarjela, a šarmanta... Takva bi otprilike mogla biti i definicija života.

Zato Boca i jest život.

Popularni Članci