Pala sv. Mateja Evanđelista najznačajnije je djelo manirizma nastalo na dubrovačkom tlu
- Nastavak je ovo prezentacije materijala iz Katedrale, ali i svojevrsni završetak središnjeg ovogodišnjeg izložbenog projekta Dubrovačkih muzeja, velike izložbe o Sorkočevićima, u sklopu kojeg je i ova pala, kao njihova ostavština, bila izložena – kazala je uvodno voditeljica Kulturno-povijesnog muzeja Dubrovačkih muzeja dr. sc. Vedrana Gjukić-Bender.
Pala sv. Mateja Evanđelista je potpisano i datirano djelo ligurskoga slikara Pellegrina Brocarda, nastalo 1558. godine po narudžbi Stjepana Sorkočevića kao zavjet njegova brata Pavla. Pala je danas smještena u Katedrali, a prema predaji nekoć se nalazila u kapeli Miha Pracata na Lopudu, odakle je premještena u novoizgrađenu baroknu prvostolnicu. Uz fresko oslik nadbiskupskoga ljetnikovca na Šipanu jedino je poznato slikarsko djelo Pellegrina Brocarda.
- U ovom se djelu ogleda slikarevo poznavanje suvremene talijanske produkcije i preuzimanje konkretnih likovnih modela. Za Palu sv. Mateja Evanđelista su kao predlošci poslužila djela Perina del Vage, točnije tondo Sv. Obitelji, nekoć u vlasništvu bolonjske obitelji Bovio, a danas dio zbirke Liechtenstein Museuma u Beču, te izgubljeni crtež Sv. Marka Evanđelista istog umjetnika, poznat po bakrorezu bolonjskoga grafičara Giulija Bonasonea. Preuzimanje upravo tih modela, odnosno bolonjsko podrijetlo predložaka, može se povezati s Brocardovim mecenom Lodovicom Beccadellijem, dubrovačkim nadbiskupom koji u Dubrovniku boravi od 1555. do 1560. godine, a u čijoj je pratnji Brocardo došao u Grad – objasnila je dr. Trška.
Pala sv. Mateja Evanđelista, pojašnjava dr. sc. Trška, u dubrovačku sredinu unosi likovni jezik visoke renesanse i uklapa se u tendencije koje se javljaju u lokalnom slikarstvu nakon smrti istaknutih predstavnika dubrovačkog slikarstva prvih desetljeća 16. stoljeća: Nikole Božidarevića Vicka Lovrina i Mihajla Hamzića. Lokalni slikari, naime, ne uspijevaju zadržati kvalitetu svojih značajnih prethodnika, a Dubrovnik bilježi dolazak stranih slikara, od čijih je brojnih djela često ostao samo spomen u sačuvanim arhivskim dokumentima. U takvim okolnostima dolazi do obnovljenog zanimanja za djela italokretskoga slikarstva, uvoza djela stranih majstora, te konačno boravka stranih slikara u Dubrovniku, upravo poput Pellegrina Brocarda, koji u Dubrovnik ne dolazi u potrazi za poslom, nego u pratnji nadbiskupa Lodovica Beccadellija.
- U kontekstu dubrovačkog slikarstva sredine 16. stoljeća, Pala sv. Mateja Evanđelista zauzima važno mjesto kao vjesnik novog, manirističkog slikarskog izraza talijanske umjetnosti, pa je stoga i ocijenjena kao »najznačajnije djelo manirizma nastalo na dubrovačkom tlu« - zaključila je dr. sc. Trška.
Dr. sc. Tanja Trška je zaposlena kao viša asistentica pri Katedri za renesansu i barok Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Doktorski rad na temu „Lodovico Beccadelli e le arti visive“ / „Lodovico Beccadelli i likovne umjetnosti“ obranila je 2014. godine na Scuola Normale Superiore u Pisi , čime je stekla međunarodni dvojni doktorat znanosti: Scuolae Normale Superiore i Sveučilišta u Zagrebu. Bavi se temama iz likovnih umjetnosti renesanse i baroka, s posebnim interesom za likovnu baštinu dubrovačkoga područja i kulturne veze s Italijom.
