Mirela Holy političarka je koja se po mnogočemu ističe od drugih, ne samo zbog 'stajlinga'. Zbog sukoba s bivšim potpredsjednikom Vlade Radimirom Čačićem, ali i neslaganja unutar SDP-a, Holy je prvo otišla s mjesta ministrice zaštite okoliša, a kasnije i iz Milanovićeve stranke. Potom je osnovala vlastitu stranku ORaH, koja iz mjeseca u mjesec prema anketama, ima sve veću potporu birača i vjerojatno će biti neizostavan faktor na sljedećim parlamentarnim izborima prilikom sastavljanja Vlade. S Holy smo porazgovarali o aktualnim temama, te o formiranju dubrovačke podružnice OraH-a.

Gospođo Holy, vaša stranka ORaH iz dana u dana raste i sve bolje stoji u anketama. Kada možemo očekivati da bi se do kraja trebala ustrojiti dubrovačka podružnica ORaH-a?

Ove jeseni, vjerojatno u listopadu provest ćemo unutarstranačke izbore po metodi jedan član jedan glas za sve nepopunjene stranačke funkcije na nacionalnom, regionalnom i lokalnom nivou, pa tako i vodstvo GO ORaH Dubrovnika. Do tada će naš povjerenik Tomaž Jurišić voditi gradsku organizaciju i motivirati članstvo.

Ne sumnjamo da će biti zainteresiranih članova s obzirom na popularnost vaše stranke u kratkom vremenu.

Kad smo osnivali stranku, predviđali smo da ćemo do kraja ove godine imati oko 1500 članova. Već sad ih imamo više od 3000. Međutim, znamo da će se neki htjeti učlaniti u ORaH zbog osobnih interesa, a ne programa i stajališta stranke. Takve nećemo tolerirati. Predsjedništvo je već donijelo odluku o isključenju jednog člana koji je putem profila na društvenim mrežama propagirao stajališta suprotna programu i statutu stranke. Prema statutu stranke, svaki će član morati voditi dnevnik o svojim stranačkim aktivnostima. Na taj ćemo način moći najbolje znati tko ima afirmaciju za pojedinu aktivnost i tako ga usmjeriti.

Tko je od poznati(ji)h Dubrovčana zasad ušao u ORaH?

S nama su Maro i Igor Hajdarhodžić. Za neke druge zbilja ne znam, ako ih ima, to biste morali pitati povjerenika.

Kako se financirate s obzirom da niste parlamentarna stranka?

Jesmo parlamentarna stranka, ali na račun toga ništa ne dobivamo. Mi se financiramo isključivo kroz male donacije i članarinu. Skromna smo stranka. Članovi volontiraju. Do sad smo za organiziranje stranke potrošili oko 50 tisuća kuna. Za EU izbore smo planirali potrošiti 25 tisuća kuna, ali će nam troškovi malo porasti i ukupno će nas doći oko 50 tisuća kuna.

Kako ćete isprofilirati vaše ljude u medijima? Vas medije vole, ali drugim članovima, bit će teško postati prepoznatljive osobe.

Da, bit će teško i naporno. Treba se često pojavljivat u medijima da biste postali prepoznatljivi u javnosti. Želimo profilirati ljude koji će biti programski glasnogovornici za različite sektore i teme. Neće to ići jednostavno, preko noći, ali tako smo odlučili.

Uskoro su izbori za EU parlament. Zbog čega smo povukli malo novca iz EU fondova?

Oni koji govore o tome da nismo dovoljno iskoristili strukturne fondove ne govore točno, jer je u ovom trenutku nemoguće reći koliko koristimo sredstva iz tih fondova. Naime, ciklus nekog fonda traje nekoliko godina i crtu je moguće podvući tek dvije, tri godine nakon što završi ciklus apliciranja projekata. Što se tiče predstrukturnih fondova procjene govore da smo ih iskoristili nešto više od 60% što i nije tako loš rezultat.  Mislim da je veći problem što su neki projekti financijski predimenzionirani, što odgovara domaćim, ali i EU konzultantima koji na njima rade. Pošto država mora sufinancirati infrastrukturne, velike projekte, gotovo da ispadne da je ponekad bolje ići sam u projekt, nego ga aplicirati za EU fondove. S takvim sam se slučajevima susretala dok sam bila ministrica, a ti su projekti dogovoreni za prethodne Vlade.

Također, ponekad je problem što neke tvrtke koje se javljaju na natječaj moraju imati godišnji prihod u visini ukupne vrijednosti projekta. Takvi su kriteriji. Ako projekt vrijedi 80 milijuna eura, koliko firmi u Hrvatskoj se može javiti na takav projekt s obzirom na njihov prihod?

Kako našu poljoprivredu učiniti konkurentnijom, ako primjerice Nizozemci u staklenicima sade rajčice 365 dana u godini pod neonskim lampama? Takve rajčice imaju puno manje vitamina od ekoloških, ali su jeftinije.

Godinama slušamo kako su najveći problem naše poljoprivrede mala rascjepkana gospodarstva i kako ih treba okrupnjavati. Tu djelomično ima istine, ali to nije najveći problem. Veći je problem što je svako  malo gospodarstvo kupovalo strojeve, umjesto da su djelovali putem zadruga i jednog traktora kojeg bi međusobno koristili i tako su upali u kredite i dugove. ORaH se zalaže za zadruge.

Nije točno da Europa potiče velika poljoprivredna gospodarstva, upravo suprotno ide se u pravcu malih gospodarstava udruženih u zadruge koje proizvode hranu s dodanom vrijednošću odnosno održive ili eko proizvode. Danska je ovdje negativan primjer. Dugovi njihovih velikih svinjogojskih farmi su ogromni, i danska Vlada zbog toga ima ogromne probleme. O tome se malo govori, a pokazuje kako nije istina da samo velika gospodarstva mogu uspjeti. Dapače, mala mogu biti u prednosti. No, država mora imati plan što želi s poljoprivredom. Kad nema nikakvog plana, ni poljoprivreda ne može biti uspješna. Posebice kada na poljoprivrednu politiku presudan utjecaj imaju uvoznički lobiji.

Što treba saditi? Koje kulture?

Treba točno definirati količine, lokacije i površine na kojima se neka kultura sadi, a oni koji se bave poljoprivredom moraju znati što će im to donijeti. Prvi kriterij treba biti sadnja onih kultura s kojom će hrvatska poljoprivreda biti konkurentna i gdje može s minimalnim ulaganjima, ostvarivati maksimalne rezultate. Naravno, ne smijemo saditi egzotične biljke, već one koje odgovaraju našem podneblju, autohtone kulture. Osim toga Hrvatska mora imati banku sjemena, jer autohtono sjeme je sve teže pronaći, a to je zalog budućnosti, vrelo bioraznolikosti. Na ovaj bi način štitili autohtone poljoprivredne kulture koje pomalo gubimo. Banka sjemena mora biti strateški interes Hrvatske.

Osim što se ponavlja da treba okrupniti zemljišta, tako godinama slušamo kako treba reformirati javnu upravu. Kako to učiniti?

Protivimo se metodi uravnilovke, odnosno da se 20 posto ljudi iz javne uprave pošalje na burzu. Mislim da to nije dobar princip. Smatram da treba ići na kvalitativnu reformu javne uprave. Lokalne, županijske i državne razine moraju imati zajednički informatički sustav koji pokazuje kako, koliko kvalitetno, brzo i pošteno neki službenik rješava svoje predmete. Ako netko radi kvalitetno, brzo i savjesno, iznad norme, treba ga financijski nagraditi, a one koji tu normu ne mogu ostvariti, treba maknuti iz javne uprave.

Vi ste bili u Vladi kada se ona formirala, a SDP je znao da mora rješiti ovaj problem. Zašto ga nije obavio?

U početku je postojala želja da se to provede, na tome je radio Neven Mimica. Ja sam također na sastancima ministara SDP-a upozoravala da je nužno napraviti reformu javne uprave, jer se bez nje ne može provesti nijedna ozbiljna reforma. Efikasna javna uprava je temeljni alat za provedbu bilo koje reforme. Mimica se kasnije okrenuo europskoj karijeri, a nakon toga se u Vladi time više nitko nije bavio. Ministar uprave Arsen Bauk nema političku snagu da to provede, a SDP-u to nije visoko na listi prioriteta. Velike stranke, iako znaju da je ta reforma nužno potrebna, ne odlučuju se za nju, jer se boje gubitka izbora.

Treba li smanjiti broj općina i ukinuti županije?

Prema našem programu i statutu stranke, mi se zalažemo za ukidanje županija i kreiranje regija. Hrvatska se treba podijeliti u četiri regije, a to je važno i zbog povlačenja novca iz EU fondova. Regije bismo podijelili na Slavonsku, Središnju regiju s posebno izdvojenim Gradom Zagrebom, Zapadnu regiju u koju bi ušla Karlovačka, Ličko-senjska, Primorsko-goranska i Istarska županija, te Dalmatinsku regiju. Također, treba smanjiti broj jedinica lokalne samouprave. Danska nam je ovdje odličan primjer. Paralelno s reformom javne uprave o čemu sam maloprije govorila, smanjili su broj lokalnih i regionalnih jedinica. Danska je imala više od 200 jedinica lokalne samouprave, a smanjili su ih na 90. Također imali su 15 regionalnih jedinica, a njih su smanjili na 5. Za taj su postupak imali jasne kriterije. Reforma se ne može napraviti preko noći. Danskoj je trebalo nekoliko godina, ali sada ima jednu od najboljih javnih uprava u svijetu koja je u potpunosti informatizirana. Nije ta reforma strašno komplicirana stvar, samo treba imati političke volje.

Više puta ste spominjali da marihuanu treba legalizirati u medicinske svrhe. Što je s legalizacijom marihuane u rekreativne svrhe? Bi li legalizacija marihuane poboljšala hrvatske turističke rezultate?

Legalizacija marihuane bi poboljšala i turističke rezultate, ali to nije glavni cilj. Mnogi misle da je marihuana štetna, ali znanstvena istraživanja pokazuju da ne razvija ovisnost, a pomaže u liječenju najtežih bolesti, pogotovo ulje od marihuane. Društvo je licemjerno i puno predrasuda –alkohol i cigarete su jako štetni, i lakše stvaraju ovisnost, a legalni su, dok marihuana, koja je manje štetna, je zabranjena.

Naravno da marihuana ne bi smjela biti dostupna maloljetnicima, i da se ne bi mogla prodavati na svim mjestima. Mislim da se treba prodavati u ljekarnama i coffee shopovima. Država bi od prodaje marihuane ubirala porez, i ujedno bi smanjila kriminal.

Je li i za prostituciju vrijedi isto što i za marihuanu?

O tome stranka još nema stav, jer o tome nismo raspravljali. Moj je dojam da je većina članova i članica protiv legalizacije, pa je moj stav, čini mi se, u manjini. Naime, smatram da bi prostituciju trebalo legalizirati. To je prvenstveno u interesu žena koje se bave tim poslom. Imale bi zdravstvenu zaštitu, zaštitu od svodnika, ali i trgovine ljudima. Naravno, kad govorim o legalizaciji prostitucije, govorimo o ženama i muškarcima koji se tim poslom dobrovoljno bave. Nije mi drago kada se govori o prostituciji, a kada se miješaju dobrovoljna i prisilna prostitucija. Protiv sam svakog oblika prisile. Ako dominantan stav ORaH-a bude protiv legalizacije prostitucije kada budemo o tome raspravljali unutar stranke, ja ću se podrediti većinskom mišljenju.

Hajdemo malo na dubrovačke teme. Što mislite o golfu na Srđu? Je li to dobar turistički projekt ili klasična apartmanizacija?

To nije dobar projekt, jer neće donijeti koristi turizmu. To je prvenstveno nekretninski biznis. Grad Dubrovnik ne bi smio ulagati velike novce u komunalnu infrastrukturu za taj projekt, jer to neće biti pokriveno komunalnim doprinosima. Također brine me hoće li investitori napraviti one elemente projekta koji su od društvenog interesa, a koje su obećali. Naime, prema fazama projekta, ti se sadržaji (g)rade na kraju, pa je pitanje hoće li ih uopće napraviti. Država je već uložila dosta novca u taj projket. Trafostanica na Srđu nije realizirana zbog Dubrovčana, nego zbog golfa. Dubrovnik ima limitiran prostor, i smatram da Srđ nije trebalo olako prepustiti ovakvom projektu. Strateški prostor za razvoj Dubrovnika upravo je na Srđu, a ovako je pitanje što će taj projekt donijeti gradu.

Govorilo se da ste vi problem što se ne radi hidrocentrala na Ombli. Vi ste otišli, ali se i dalje taj projekt ne provodi. Hoće li se ta hidrocentrala ikad napraviti?

Neće i to je dobra vijest za Dubrovnik. To je vrlo rizičan projekt, ne samo zbog 'zaštite šišmiša' kako se to posprdno govorilo, već i u smislu sigurnosti. U Dubrovniku su česti potresi, pa je pitanje koliko je taj projekt siguran, a ekonomski je neisplativ, jer bi se proizvodilo samo 68 megavata. Više se struje može dobiti preko vjetrenjača. Puno bi se uložilo i riskiralo, a malo dobilo. Odlično je da se ta HE ne gradi.

Kako komentiraate rad vašeg nasljednika, ministra Zmajlovića? Slabo ga ima u medijima.

Ministar Zmajlović nije se bavio temama zaštite okoliša i nije mu bilo lako preuzeti taj resor. Nažalost, nije ni pretjerano zainteresiran za ovaj resor, a to se i vidi. Sami znate da sam zbog njegovih zakona koji nisu u skladu s Planom 21 i izašla iz SDP-a. Nije zahvalno govoriti o nasljedniku, pa bih se ovdje zaustavila.

A smjena ministra Linića. Što o tome kažete?

Premijer Milanović je odgovoran za ukupne rezultate Vlade, kako za dobre, tako i za loše. Problem Milanovića je što ni on, ni njegovi ministri ne rade po programu zbog kojeg su dobili mandat. Linić ima veliku radnu energiju i iskustvo, iako se ne slažem s  dobrim djelom njegova rada. Po meni je bilo neobično što ga je premijer smijenio u vrijeme kampanje za EU izbore, i preko medija. Trebalo se više razgovorati unutar stranke, ovako je ispalo nespretno i ružno. Premijer ima pravo birati svoje suradnike, ali na kraju će on snositi najveću odgovornost.

Kako će proći na sljedećim izborima?

Ne znam, nisam gatara (smijeh).

Vi ćete možda biti u poziciji da pregovarate u nekakvoj postizbornoj koaliciji? Hoćete li možda ipak pristati koalirati sa SDP-om, iako ste više puta rekli da nećete?

Mi smo lijevija stranka od SDP-a, i nikad nećemo moći surađivati s desnim strankama. Nama SDP nije sporan u smislu programa, ali nam je apsolutno neprihvatljivo to što se ne drži svog programa. Oni nisu vjerodostojna stranka.

Toliko su tupili o svom programu, a onda su od njega odustali. Kako to objašnjavate?

Ne znam to objasniti i ne znam što bih rekla. Neki ministri nisu bili dovoljni informirani što trebaju raditi, a dobar dio njih nije bio ni zainteresiran za svoj posao. Mislili su da mogu voditi neku svoju politiku, a premijer im je to dopustio.

U medijima su se pojavile neke brojke da će predsjednik Josipović u svojoj predsjedničkoj kampanji potrošiti 44 milijuna kuna. Nije li to previše?

Nije taj novac samo za kampanju, već i za njegove svakodnevne aktivnosti. Naravno da će te aktivnosti koristiti i u izborne svrhe, ali teško je povući granicu gdje prestaju svakodnevne aktivnosti, a gdje počinje kampanja. Jasno je da je Josipović zbog svoje funkcije u prednosti pred ostalim kandidatima.

Za kraj pitanje o vodi. Treba li Hrvatska zabraniti eksploataciju vode privatnicima poput Todorića, odnosno ukinuti koncesije na izvore?

Ne vjerujem da se može ukinuti koncesija za ekonomsku eksploataciju, ali Hrvatska svakako treba brendirati svoje vodno bogatstvo. Mi bismo trebali postati H2O brend i za tu priliku osnovati državnu komercijalnu vodnu tvrtku koja će se tim baviti. Mi bismo trebali imati državni vodni brend jak poput Eviana, jer imamo odličnu predispoziciju za to. Moramo izvoziti vodu kao finalni proizvod. Također, nikad ne smijemo privatizirati vodoopskrbu. Vjerujem da hrvatska javnost to nikada ne bi dopustila, pa se ne bojim za to.

Maro Marušić