Hrvatska gospodarska komora (HGK) kupila je stan u Dubrovniku 1998. na adresi Pera Čingrije 6 za 560 tisuća njemačkih maraka i prenamijenila ga u poslovne prostore, potvrdili su nam iz Komore. Stan je kupljen od Antuna Rudenjaka kojeg smo zamolili za komentar, ali čovjek je izgubio sjećanje.

-Niti se sjećam za koliko sam stan prodao, niti koliko je imao kvadrata – kazao nam je Rudenjak.

Iako bi većina ljudi zapamtila kvadraturu stana u kojoj su živjeli kao i cifru koju su za nju dobili - jer se to u životu ne događa svakodnevno - izgleda da je Rudenjaku ta činjenica nebitna. Možda zato jer se taj stan našao u središtu pozornosti nakon što su mediji počeli pisati da je navodno HGK nakon kupnje stana od Rudenjaka, isti prostor proširio kupnjom još jednog stana, ovoga puta od tvrtke Voss & Partners koja je u vlasništvu odvjetnika Denisa Orlića, inače prvog rođaka uhvaćenog bivšeg predsjednika HGK Nadana Vidoševića.

Orlić je demantirao navode kazavši kako je zastupao HGK prilikom kupoprodaje stana, ali da im nije prodao nikakvu nekretninu. Zanimljivo da njegova tvrtka Voss & Partners ima registrirano sjedište upravo u zgradi Pera Čingrije 6. Orlić je tom prilikom kazao da je stan prodan za 1700 eura po kvadratu, te da ima 160 kvadrata što bi značilo da je stan sveukupno prodan za 272 tisuća eura, odnosno 560 tisuća njemačkih maraka.

Uvidom u zemljišne knjige došli smo do podatka da Hrvatska gospodarska komora na adresi Pera Čingrije ima u vlasništvu dva stana, jedan u prizemlju od 58 kvadrata, a drugi na katu veličine 74 kvadrata što je sveukupno 142 kvadrata. U zemljišnim knjigama ne piše od koga je Komora kupila stan, već samo da su se uknjižili na spomenute nekretnine. Znači, Hrvatska gospodarska komora prije 15 godina kupila je stan za skoro 2000 eura po kvadratu i još je stan adaptirala za poslovni prostor što znači da su po kvadratu potrošili i znatno više. Zašto su kupili nekretninu koja im odmah nije bila od koristi, već se morala adaptirati, i na to potrošili pravo malo bogatstvo?

Također, postavlja se pitanje zbog čega je HGK papreno platila stan u vrijeme kada u Dubrovniku nije bio nekretninski boom? Osim toga, stan se nalazi na mjestu gdje zimi jako puše jugo i ti su stanovi poznati kao vlažni i samim tim, manja im je cijena. Zanimljivo da je stan u postupku legalizacije, potvrdili su nam iz Komore, a kada se taj postupak završi, stan će imati 160 kvadrata (!).Ostaje nejasno kako će se legalizacijom kvadratura povećati, no interesantno je da su za stan koji, kako izgleda, nije imao skroz čiste papire, toliko platili. Da je sve čisto, ne bi ga se trebalo legalizirati.

O paprenoj cijeni stana popričali smo sa stručnjacima iz dubrovačkih agencija za nekretnine, ali kada smo im kazali o čemu se radi, pristali su na komentar uz uvjet anonimnosti, jer se boje reakcije Orlića i Komore.

Tako su nam iz jedne agencije kazali kako su krajem prošlog stoljeća u Mokošici prodali jedan stan za 1200 njemačkih maraka po kvadratu. Dodaju da su se cijene u Dubrovniku krajem 20 stoljeća kretale oko 2000 do najviše 2500 njemačkih maraka po kvadratu za nekakav prosječan stan kakav je ovaj na Čingriji, a nikako 2000 eura koliko je Komora platila Rudenjakov stan. Jedan agent za nekretnine je dodao da se za taj novac moglo birati odlične nekretnine na odličnim lokacijama.

Njegove riječi potvrđuje reportaža iz Playboya iz istog vremena (na naslovnici je bila Anne Nicole Smith) u kojoj novinar piše kako su poslovni prostori na Stradunu u to vrijeme bili znatno jeftiniji od poslovnih prostora u ružnim zagrebačkim predgrađima.

Antun Rudenjak je čovjek rođen pod sretnom zvijezdom. Trebalo je u to vrijeme naći tako velikodušnog kupca, a on je uspio u tome. Je li dio novaca vratio kupcu nakon provedene transakcije mogla bi pokazati istraga USKOK-a, ako se budu htjeli bakćati s ovim ipak manjim iznosima od onih na koje ih je Nadan Vidošević navikao.