Vaša ideja place u Gružu je projekt koji datira iz 2016. godine, dugo je 'sazrijevao'. Kada ga vidite gotovog, u svoj punini, jeste li zadovoljni kako je vaša ideja provedena u djelo i biste li nešto danas učinili drugačije? 

Mislim da je, što se tiče kvalitete prostora i sadržaja koji je dobiven, to jedna velika stvar. Kako je projekt dugo trajao, isprobavali smo razne verzije kroz dobru suradnju s konzervatorskim odjelom u Dubrovniku i investitorom. Razgovarali smo o raznim opcijama i mogućnostima te brojnim izazovima u projektu, pa su i rađene brojne varijante. Izvrtjetli smo sve mogućnosti za koje smo mislili da imaju smisla i došli do ovog rješenja. Uvjerili smo se da je baš ovo pravo rješenje za prostor. Poprilično sam zadovoljan s rezultatom, neke stvari su u samom izvođenju trebale biti malo drugačije, ali one nisu presudne za samu kvalitetu prostora, a riječ je o kvaliteti detalja izvedbe betonskih obloga i nekih finesa u prostoru.   

Kroz mjesece koji su prethodili gradnji, pa i u vrijeme radova, više se puta od strane društva Sanitat pa i Grada Dubrovnika isticalo kako će gruška placa biti 'pionir' noviteta. Što je toliko posebno u krovu, osim onoga što je golim okom vidljivo, da je izgrađen od više dijelova koji čine jednu cjelinu? 

Projekt je od početka imao jednu dvojnost u sebi, jer prostor tržnice treba biti visok zbog prirodnog svjetla i zraka, a s druge strane zbog pozicije ove tržnice koja je u sklopu renesansnog ljetnikovca, ta je klimatska zaštita odnosno tenda – trebala ostati jako niska i nije smjela biti fiksna, prema GUP-u. Tu se onda dogodila jedna situacija da trebamo imati krov, a ne smijemo imati krov. Tako smo i došli do ovog krova koji rješava sve probleme i pitanja tržnice. Možemo ga zatvoriti da štiti od kiše i vjetra, a možemo ga otvoriti kada je vrijeme dobro. On nam omogućuje trgovati onako kako smo naviknuli - na otvorenom. Kako smo imali ograničenja, zbog zahtjeva za pogledom na glorijet, kapelicu i kuću ljetnikovca, ovaj krov je postao jedna vrlo zanimljiva konstrukcija, novitet koji sve te zahtjeve i omogućuje. Što je još važnije, ta konstrukcija ne traži nikakve dodatne stupove po sredini, nego je to otvoren i cjelovit prostor, bez prepreka koje bi smetale organizaciji prostora. Još jedna zanimljivost kod krova jest što je on unutar nekadašnjih granica ljetnikovca i izvan njih na trgu koji se širi prema parku Luja Šoletića. Time se dobila tržnica koja je ujednačeni javni objekt, a ostavlja mekši dojam zbog platna na konstrukciji. Platno nas je približilo tom domaćinskom osjećaju za hranu, čini dojam puno ugodnijim jer dodaje i svjetlo ispod sebe, ali i sprječava da se skupljaju ptice u konstrukciji. Iz zraka također daje poseban dojam, svijetli kao otvorena rebra, škrge ili persijane kroz koje se vidi na tržnicu. Tim jednim elementom, koji se na prvu čini vrlo jednostavan, rješavaju se brojna pitanja.  

- Peračić u Gružu tijekom testiranja prototipa tende - 

Spomenuli ste prilikom otvorenja place, kako je krov zamišljen da bude otvoren većinu vremena, hoće li to biti moguće i ljeti?   

On se otvara prema sjeveru, zasjenjuje tržnicu i samo će se vidjeti vedro nebo iznad, većinu vremena u godini. Nećete biti izloženi suncu pa se jedino treba zatvarati kada pada kiša. Kad god je lijepo vrijeme, nema razloga da on bude zatvoren.  

Hoće li utjecaj mora, odnosno soli za koju znamo da može 'nagristi' različite materijale, imati negativne utjecaje na krov?  

Svi elementi imaju zaštitni sloj koji odgovara upravo tom mjestu ugradnje. Naravno da to traži i održavanje, ali s obzirom na debljinu sloja koji smo propisali, održavanje bi se trebalo događati svakih 10-15 godina, dakle ne često. Kao i svaka kuća, tržnica traži održavanje, međutim mi smo projektom i kroz izvođenje napravili sve da se to održavanje svede na najmanju moguću mjeru.  

Što vam je bilo najizazovnije u projektu? Je li vam bilo teže u početku doći do ideje što napraviti na placi ili vam je bilo teže raditi neke kompromise, odnosno rješenja koja će biti funkcionalna u konkretnom prostoru? 

Mislim da je najteže bilo doći do rješenja krova. Puno je studija rađeno da se dođe do tendi i natkrivanja trga, a kada se to riješilo sve je ostalo išlo samo po sebi. To je glavni element projekta, iako ima naravno i drugih elemenata, ali to je nešto što je ključ. Kada stojite u prostoru imate dojam dvostrešnog krova kakav je recimo u ribarnici ili solskoj bazi  koja je također u Gružu. Dobiva se niz prostora pod kosim krovom, a to je tradicionalna forma prostora, ali od sasvim novih materijala.  

Jako je važno da je u sklopu tržnice napravljena i obnova ljetnikovca, a to je projekt učinilo zahtjevnijim i skupljim. Osim toga, obnovljene su i sve podzemne instalacije i okolni javni prostor, pa je formiran i trg na mjestu nekadašnjeg prizemnog objekta. 

- Placa u Gružu dobila je nove vizure - 

Dio građana ipak kaže kako bi radije placu u Gružu vidjeli optočenu kamenom, više kao neodvojivi nastavak ljetnikovca Gundulić na koji je naslonjena. S druge strane, nove građevine bi ipak trebale odavati duh današnjeg vremena i utjeloviti sadašnjost, kako bi u jednom trenutku postale zapis povijesti točno tog vremena. Je li vam vodilja u arhitektonskom rješenju bila pomiriti te dvije datosti? 

Upravo to su bili dugotrajni razgovori s Konzervatorskim odjelom u Dubrovniku. Našli smo zajednički jezik, pokušali smo biti što je više moguće pristojni i uvažavni prema baštini te nastojali rekonstruirati bitno za ljetnikovac. To je jedan fascinantan prostor i građevina - 150 metara je bilo dugo pročelje ljetnikovca prema moru, kad je izvorno sagrađen more je dolazilo do samih zidova. Prije 80 godina srušen je zid iza kojega je bio ribnjak, kako bi se tu napravila tržnica. Na tržnicu su Dubrovčani navikli i ona je danas jednako važno mjesto kao što je i ljetnikovac dio baštine. Zato je tu bilo važno vratiti format, odnosno izvornu dimenziju ljetnikovca prema moru. Zato je napravljen prednji bijeli okvir koji je iste visine kao postojeći zid, a drži upravo onaj kut ribnjaka koji je srušen. Vratili smo, dakle, natrag taj zid i format ljetnikovca, ali imamo i veliki otvor prema moru. To je jedan element koji se pojavljuje kao novi, čisti i bijeli, ali on vraća i ono što je bitno za ljetnikovac, a to je njegova nekadašnja dimenzija.   

Nije imalo ikakvog smisla da mi cijeli taj zid vraćamo kakav je nekad bio, jer onda bi tržnica bila potpuno odvojena od rive i ne bi imala pogled prema moru, a za rivu se pak nadam da će jednog dana postati šetnica bez automobila. Tada bi projekt dobio svoju punu i pravu dimenziju – šetnica uz more koja se direktno otvara s tržnicom. To je najbolje moguće za jedan takav javni prostor. 

Kao i krov, pomicat se mogu i banci. Postoji li neki sadržaj koji biste vi voljeli vidjeti na prostoru place? Znamo da 'trbuh grada' radi otprilike do ranog popodneva, a što nakon?  

Oprema jest pokretna pa se ona može, za posebne prigode, koristiti za društvena događanja. Dobili smo natkriveni klimatski zaštićeni javni prostor, prvi red do mora, jednu fantastičnu javnu površinu. Inače, ti natkriveni vanjski prostori postaju sve važniji, pojavljuju se kao jedna nova tema u svim mediteranskim gradovima, a mi smo to napravili s pokretnim elementima na inovativan i zanimljiv način. Ipak, mislim da se tržnice, njihova uloga i način poslovanja danas jako mijenjaju, a gradovi polažu očekivanja da one postanu središta gradskog života. Kod nas danas tržnice rade samo kroz jutro, a to su navike iz vremena kada su ljudi imali više slobodnog vremena pa su mogli dolaziti samo ujutro. Mislim da bi tržnicama trebalo omogućiti prilagođavanje suvremenom načinu života, da se ljudi mogu doći opskrbiti i u drugo doba dana. Prvenstveno bi bilo važno raditi na organizaciji prodajnih mjesta, ponudi tržnice i radnom vremenu da bi što više odgovaralo potrebama građana. Ona treba biti tržnica sa svim svojim ulogama - ulogom opskrbe i ulogom susreta. Tržnice su izuzetno važna mjesta jer je trgovina osobna, tu kupujete od poznatog prodavača kojemu vjerujete i dolazite generacijama. Za razliku od trgovačkog centra, stvaraju se iznimno snažne društvene veze. Zašto ljeti ne bi radila i uvečer? To bi bio najbolji mogući scenarij, posebno u budućnosti kada bi cijela riva bila šetnica. Tu sigurno ima mjesta i za neke degustacije, ugostiteljstvo, ali bi trebalo svesti na neku razumnu mjeru, prioritet treba imati tržnica i sve njene funkcije. Ugostiteljstvo je nešto čega ima dovoljno, grad je pun restorana tako da ovdje treba biti prvenstveno trgovina hranom ili u manjoj mjeri, neka mjesta gdje se možete zaustaviti i nešto pojesti.  

- Peračić je upozorio kako bi placi trebalo omogućiti približavanje suvremenom načinu života, u prvom redu misleći na prilagodbu radnog vremena, kako bi kupci imali mogućnost opskrbe i popodne - 

Prodavači su se požalili da ih je strah funkcionalnosti place zimi. Spomenuli su kako se i sada osjeti taj povjetarac s mora, ali su temperature visoke pa to ne smeta, no kažu kako nisu uvjereni da će to biti dobro zimi. Gradonačelnik Mato Franković kaže da će se po potrebi promisliti i o nekim dodatnim rješenjima, što vi na to kažete? Bi li vam smetalo da se krene u intervencije na vaš dizajn? 

Po konzervatorskim uvjetima i GUP-u, to ne može biti zatvoreni objekt, jednostavno nije dozvoljeno. Što se tiče zaštita od vjetra sa zapadne strane, mislim da sa strane od mora nemamo nekih vjetrova koji bi nas ugrožavali. Nas ugrožavaju jugo i bura koji dolaze iz drugih smjerova, a od kojih je tržnica već prirodno zaštićena i na što su prodavači naviknuli. Ovdje su zapravo poboljšani uvjeti u odnosu na ono što je bilo do sada, jer imamo i krov koji nas štiti. Mislim da zaštita s mora ne bi nikoga spasila od vjetra. Ja sam naravno za sva poboljšanja koja imaju smisla, ali zatvaranje prema moru ničemu ne bi služilo.  

Ovim projektom Dubrovnik je pokazao da tržnicu ne vidi kao običan trg s bancima i suncobranima, nego kao važno mjesto za kvalitetu života svojih građana. Tamo se trguje svježom, lokalnom i sezonskom hranom, tamo se grade društveni odnosi. Sačuvati i razvijati tržnicu na tako dobrom mjestu i dati joj hrabri suvremeni izgled, pokazuje koliko je ona za grad i građane važna.  

*Iz tiskanog izdanja Dubrovačkog dnevnika