Zagrebački studentski kapelan, Salezijanac Don Damir Stojić je, barem donekle, kontroverzna osoba. Preferira ugandaški državni ustroj radije nego zapadnjačku demokraciju. Puca ga kult ličnosti, mikrofom nosi kao Jacko. Nije imun ni na ono što je poznato kako 'Isusov sindrom' (od njega 'boluju' primjerice Bono Vox, Michael Stipe, Kanye West pa čak i Angelina Jolie, svakako Zlatko Sudac). Informatički je vrlo pismen – on šera, jalka, baca linkove, na You Tubeu ima više video klipova nego prosječna šiparica selfieja na Facebooku. Svašta je ovaj povratnik iz Kanade, ali zar je mogao reći da 'silovana djevojka ne može zatrudnjeti' što mu je, ironično budući da dijele istovjetne stavove,  imputirano u nepotpisanom članku portalčića Željke Markić? Pa, ako pogledamo neke druge njegove medijske istupe, mogao je. Vrlo lako.

Stojić je brzo reagirao da takvo što nije rekao. Navodno mu je ta rečenica, koju portal u  članku citira, pobjegla pri anti-pobačaj tribini održanoj u Zagrebu. No, bez obzira je li takva tvrdnja prešla preko Stojićevih usta ili nije jedna druga zapravo upada u oči: 'Želim razbiti jedan urbani mit glede silovane žene. Kad god raspravljamo o pobačaju, uvijek je korištena jedna metoda koja uključuje pronalazak najmarginalnijeg slučaja, pucanje na emociju i primjenu na opći moral. Ona je pogubna u razlučivanju je li nešto dobro ili zlo. Najmarginalniji slučaj jesu djevojke koje su silovane, ali sva se psihoza društva koncentrirala na njih', rekao je studentski kapelan Damir Stojić tijekom rasprave o pravu na život u studentskom domu 'Stjepan Radić' u Zagrebu.

Sva 'psihoza društva', kako je Stojić zove, bi se i trebala koncentrirati na njih. Silovana djevojka nikada ne može biti 'najmagrinalniji slučaj'. Ne može pobačaj u scenariju silovane djevojke biti glavni argument za 'pro-choice' opciju, ali ne bi se smio niti ovako grubo koristiti u 'pro-life' kampanji. U svakom slučaju nema, niti smije biti, 'urbanog mita' oko silovane žene. I to je zapravo ono što je skandalozno u njegovom govoru, a ne ignorantska izjava koja je danas odjeknula u medijima, a u rekordnom roku dopunjena je i njegova stranica na Wikipediji.

Rekli smo da je Stojić kontroverzan svećenik i da je studentski kapelan. Ali što to on propagira? Na stranici Katoličkog pastoralnog ureda pri Sveučilištu u Zagrebu (SPAS) koju uređuje i vodi don Stojić nalazi se i rubrika 'Pitajte kapelana' u kojoj Stojić odgovara na pitanja studentica i studenata, ali i ne samo njih. Dio pitanja i odgovora, za koja smatra da mogu pomoći i drugima, objavio je u ovoj rubrici, naravno anonimno. Izgubili smo nekoliko sati pretražujući što to don Damir Stojić govori mladima.

Stojićev poučak o plesu, pilatesu i boksu

Anita tako don Damira pita 'postoji li službeni stav Crkve o paljenju perilice za suđe i perilice za rublje nedjeljom i da li u istu kategoriju ulazi pegla i pećnica?', na što joj on u stilu 'dobrog ekonoma' odgovara da puno obitelji koje žele uštedjeti nešto novaca u kućnom budžetu pomno paze na razdoblja niske tarife. Kako je struja jeftinija nedjeljom tijekom čitavog dana, upravo to vrijeme zna biti vrlo korisno za uključivanje kućanskih strojeva koji troše puno električne energije.' Dodaje i kako ne postoji 'službeni stav o paljenju perilice za suđe nedjeljom' te sugerira da se treba kloniti onog rada 'koji bi nas zarobljavao, činio nezadovoljnima i priječio nam štovanje Boga'. Iščitavamo da je sasvim prihvatljivo oprati rublje, pa makar bila i nedjelja. Ne postoji ni službeni stav Crkve o ogrlicama od jantara, tako ako ste jantarist, slobodno nastavite.

Jedna studentica živi u vjeri, ali istovremeno pleše salsu. Problem? Pa mogao bi biti. Djevojka otkriva kako je njena vjera rasla da je tako sve manje plesala salsu pa don Damira, (na tragu pitanja svih pitanja – onog o opravdanosti nošenja tajica) pita 'može li prosječan muškarac kada promatra salsu u njoj vidjeti samo ples ili ga nužno potiče na nešto drugo i može li ga jedan katolik (katolkinja) plesati (dok god samo pleše) mirne savjesti?' Don Damir u plesanju salse ne vidi ništa sporno, ukoliko je salsa samo salsa: ' Ukoliko ti salsu možeš plesati bez ikakvih grešnih namjera, ne vidim razloga da u tome bude neki veliki moralni problem.'

Svaki put kad slušam Black Sabbath poželim degustirati jednog goluba s Gundulićeve poljane, na carpaccio s kaparima. Kada zavrtim četvrticu Led Zeppelina automatski počnem govoriti latinski na šatrovački, a poslije se više ničega ne sjećam. A ako slučajno na radiju čujem Lady Gagu otrčim doma odnjenuti korzet. Kad pak slušam neki hip-hop žene zovem kujama. A i neke muškarce.  

Sličan stav ima i o trbušnom plesu, dok mu je pilates najprihvatljiviji jer je u osnovi 'kombinacija tehnika istezanja i izdržljivosti i nema metafizičkih konotacija kao joga'. No, isto tako napominje da neki fitness centri u paketu s pilatesom prodaju i jogu pa ih se bolje kloniti.

Druga studentica kaže kako je nedavno upisala tajlandski boks pa je zanima je li kao istočnjačka vještina, protivan kršćanskoj vjeri? Navodi kakoje čula za opasnosti karatea, tae kwon doa, jiu jitsua (!), 'koji nisu samo rekreativnog karaktera već se preko njih dolazi do božanstava'. Don Damir joj odgovara kako misli da nema opasnosti ako se na terningu samo 'razgibava', ali 'ako je to razgibavanje povezanom s kojekakvim meditacijama i molitvama prije i poslije treninga ili opuštanje uz neko mantranje', onda se on u to ne bi upuštao'. Sljedeći put kad sretnem Mara Peraka pitat ću ga 'mantraju' li i dubrovački Galdiatori, prije ili poslije treninga.

Stojićev poučak o nogometu, filmu i glazbi

Igor je od don Damira tražio mišljenje od navijačima. Htio je doći do odgovora može li dobar katolik biti i aktivan navijač, odnosno 'je li moguće uskladiti život aktivnog katolika sa životom malo vatrenijeg navijača?' Stojić mu odgovara da nema ništa loše u tome ako je netko istovremeno navijač i katolik, ali ima jedan uvjet koji se tiče imena navijačke skupine. Naime, ako je primjerice navijač pripadnik Torcide ili Bad Blue Boysa, to može proći. No, ako je u navijačkoj skupini naziva poput one koja izražava naklonost nogometnom klubu Istra,  a zovu se Demoni, onda to nije posve prihvatljivo. Također, kaže, uočio je da u nekim navijačkim pjesmama stihovi graniče s idolatrijom. Ima i pravo. Primjerice sljedeći stihovi su prilično uznemirijući: 'Za bijele prolit ćemo zadnju kap krvi, uz Tomislava vječno bit ćemo mi, i zato zapjevajmo mi, glori glori glori aleluja'. Ili recimo ovo parafraziranje hita grupe Idoli: 'Visoke peči potpaljujem  ja, dva reda koksa, četiri Purgera, Purger se dere a-a-a-a, bit će pečenja, radujem se ja'. Ili ovaj, koji je ipak samo glup: 'Imamo sifilis, imamo sidu, imamo triper...volimo pičku, volimo drogu, volimo Hajduk i pivo s nogu.' Inačem navijanje je, smatra, plemenito i dobro.

Ako Stojić iole dvoji oko salse, trbušnog plesa, rada u kockarnici, fotokopiranja, pilatesa ili istarskih Demona nema dvojbe oko grupe Gregorian (Sjećate li ih se? Nastupali su i na Lokrumu). Mario, kojemu se očito sviđaju obrade pop i rock hitova u formi gregorijanskih napjeva htio je od studentskog kapelana znati dobiti odgovor je li njemačka grupa pripadnica kakvog sotonističkog kulta. -'Mislim da nema ništa dvojbeno oko grupe Gregorian jer je ona prilično otvoreno orijentirana na sotonizam. Iako se služe crkvenom tehnikom pjevanja i gregorijanskim stilom, tematika njihovih pjesama je u velikom broju slučajeva anti-kršćanska. Posve jasan primjer je njihov album "The Dark Side" u kojemu između ostalog izvode i pjesmu "Ave Satani"', odgovorio je Damir uz link koji vodi na sporni album i pjesmu priznajući pritom da ne zna puno, ako išta, o grupi.

Uistinu, Gregorian izvode takvu pjesmu. Riječ je o djelu velikana filmske glazbe Jerryja Goldsmitha, a sastavni je dio soundtracka za kultni horror 'The Omen' Richarda Donnera. Soundtrack je 1976. godine odnio Oscara za najbolji album filmske glazbe dok je 'Ave Satani' nominirana u kategoriji za najbolju kompoziciju. Uistinu, lako je kriviti kompozitora što se za kreiranje zvučne kulise za film koji govori o pokušaju Nečastivog da zagospodari zemljom odlučio na takvu neprihvatljivu pjesmu umjesto da je napisao neku baladu poput onih iz Disneyjevih filmova. Prokleti sotonisti.

'Nedopustivo je da liječnik uzme sjeme muškarca, odnosno ženinog muža, i unosi ga u maternicu. To pripada mužu.'

Još  malo o glazbi. Damir Stojić ne dijeli narodnu od rock glazbe. Ne dijeli glazbu ni na lošu naspram dobroj. A i kako bi? Nije glazbeni kritičar. –'Ako znaš da lakše padneš u grijeh kada slušaš određenu glazbu, onda se možda stavljaš u prigodu za grijeh i bolje ne slušati takvu glazbu', odriješit je Stojić. Istina. Naklonost grijehu ključna je odrednica kojom se moramo voditi pri konzumaciji glazbe. Svaki put kad slušam Black Sabbath poželim degustirati jednog goluba s Gundulićeve poljane, na carpaccio s kaparima. Kada zavrtim četvrticu Led Zeppelina automatski počnem govoriti latinski na šatrovački, a poslije se više ničega ne sjećam. A ako slučajno na radiju čujem Lady Gagu otrčim doma odnjenuti korzet. Kad pak slušam neki hip-hop žene zovem kujama. A i neke muškarce.  

Stojićev poučak o seksu

Damir Stojić, držeći se stavova Crkve, ne vjeruje u seks prije braka, kontracepciju, smatra da je masturbacija grijeh, propagira 'čist predbračni život', ali vjeruje u izlječenje od homoseksualnosti i to putem molitve, u krajnoj liniji – apstinencije. Za prekinuti snošaj kaže kako se ne radi o tehnici nego o mentalitetu jer tada seksualni čin 'nije otvoren prema životu'. Na pitanje o moralnosti umjetne oplodnje ženi koja je u braku četiri godine, a suprug i ona beuzpješno pokušavaju postati roditelji don Stojić odgovara: 'Nedopustivo je da liječnik uzme sjeme muškarca, odnosno ženinog muža, i unosi ga u maternicu. To pripada mužu.' No, kaže da suosjeća s njima.

Kad daje savjete o samozadovoljavanju don Stojić, vjerujem nenamjerno, ali nespretno, koristi zanimljive usporedbe. Mladiću koji ima problema s masturbacijom, odnosno hoće je se osloboditi Stojić poručuje: 'Rast u svetosti nije skok s motkom, već maratonska šetnja'. Na kraju mu sugerira da ustraje i 'digne glavu gore'. Društvo koje je naglašeno seksualizirano ne podcjenjuje pa kad govori o pornografiji govori o 'Duhu pornografije'.

Jedno od najzanimljivijih pitanja tiče se masturbacije kod žena. 'Zašto je samozadovoljavanje kod žena grijeh? Jasno mi je da je kod muškaraca to grijeh jer se prosipa sperma, koja u sebi nosi život. Ali kod žena?', pita anonimna djevojka koja ne vidi 'što je štetno u tome'. –'Samozadovoljavanje je grijeh ne zato što se prosipa sjeme nego zato što je riječ o spolnom užitku koji je moralno neuredan', odgovorio joj je kapelan djevojci koja je očito tražila opravdanje za ovu naviku.

Oko oralnog seksa ostaje nedorečen. Mladi par se dogovorio da nema seksa prije braka, osim ako nije riječ o oralnom seksu jer 'svećenik na ispovjedi mi nije ništa rekao na to kad sam mu to spomenuo pod grijehe'. 'Je li se smije to dalje raditi?', pita Ivan. Stojić odgovara kako 'tzv. oralni seks ne može biti potpuni seksualni odnos jer uz postizanje užitka 'ljudska spolnost ima i jedan viši cilj od toga, a to je potpuno i nepridržano darivanje supružnika'. No, što je oralni seks nego darivanje, a dar je lijepo pokloniti, a i nepristojno odbiti. U drugom odgovoru ženi u braku govori kako Crkva orlani seks ne može preporučiti kao neku vrstu 'zamjene' u vrijeme dok se par mora uzdržavati od spolnih odnosa, ali ipak ostavlja prostor za manipulativne aktivnosti kad kaže da 'nije ni najgora moguća stvar koja se može desiti'.

Među silnim Stojićevim poučcima nismo našli onaj o opravdanosti nošenja tajica. Bilo bi zanimljivo čuti postoji li stav Crkve prema tajicama. Do tada, možda iz opreza,bilo bi uputno da se suzdržite od slušanja Dubrovačkih trubadura. Oni su ih kod nas ipak prvi nosili. Prije žena.