Ako niste dosad znali kako i koliko nam je gospodarstvo pregrijano, sada znate, piše Vjera Šuman u novoj kolumni Utijavanje na hladno.
O tome nas je obavijestio ministar od gospodarstva (tć), koji je kako je i red, hitno poduzeo najvažnije korake za brzinsko hlađenje. Situacija bi bez takve intervencije mogla dovesti do eksplozije. Kako stvari stoje, bili smo opasno ugroženi, gotovo kao kod nekontroliranog pregrijavanja nuklearnog reaktora. Na sreću tu je (tć), koji je promptno riješio problem i sad možemo i dalje mirno spavati. Gadno smo zabrljali. Posve nekontrolirano smo proizvodili previše u svim gospodarskim granama. Od poljoprivrede do IT industrije. Hrana nam je postala sve jeftinija zbog enormne poljoprivredne proizvodnje, dok je izvoz tih proizvoda, koji bi bar djelomično namirio toliki broj produktivnih proizvođača, zbog Hormuza u problemu. Što je mogao naš (tć), doli poduzeti hitne korake hlađenja svih tih nabujalih proizvodnja. Mjere hlađenja su izuzetno i poticajno kreativne. Doduše, nezahvalni građani, kakvi već jesmo, brontulaju zbog povišenja paušala za turistički najam. Prvo im je ministar Glavina poručio nek smanje cijene, a sad su im lupili veći paušal. Logično, je li tako? S druge strane, obrtnici paušalisti ulaze u drugačije porezne škare pa će ako više zarađuju, plaćati više poreza na dobit, što bi ih trebalo potaknuti da, brate mili, manje rade i više se druže s obitelji. Nije smisao života rad, što dobro razumije naš ministar (tć).
Jednostavna računica na primjeru ministra Glavine, našeg 'domaćina' vile za najam turistima od osam kreveta, uz bazen s morskom vodom, sobe za zabavu i vinskim podrumom, pokazuje zanimljiv pristup našeg (tć) prema iznajmljivačima. Ministar prijavljuje godišnji prihod od 59 000 eura. Za porez (paušal) i lokalne namete izdvaja svega 0,71 posto svog ukupnog prometa.Što znači da cjelokupna godišnja davanja njegova vila zaradi u manje od jednog dana. Kad se radi o malom iznajmljivaču koji iznajmljuje jedan apartman, situacija je nešto drugačija. Naime, netko s prihodom od 5000 do 8000 eura, primjerice umirovljenik, s jednim ili dva apartmana i naš ministar plaćaju ista davanja po krevetu (?!). Sasvim je logično da ni ministru, ni našoj Aniti ne odgovara porez na dobit, bez obzira na priznavanje troškova jer bi im davanja porasla na nekih 17 posto, što nije zanemarivo. Bila bi u sukobu interesa kad bi slučajno branila ovaj potez Vlade koji joj pogoduje. Pa zahtjeva povratak na još povoljniji. Ima žena pravo. Bolje je plaćati manje, a zarađivati više. Neće valjda javno reći kako ovaj sustav pogoduje jedino bogatim iznajmljivačima s vilama ili cijelim zgradama s desetak i više apartmana.
Druga, jednostavnija računica, kakvu je predložio Mato, u vidu poreza na promet, jako je snervala Anitu i brojne druge 'genijalce', nazvavši tu ideju budalaštinom. Takav porez ima primjerice Francuska, neke države u SAD-u, ali i neke zapadne metropole, poput Amsterdama. Francuski sustav je jednostavan i po njemu se promet od kratkoročnog najma oporezuje izravno. Ako iznajmljivač ostvaruje prihode u nižem rangu, država mu automatski priznaje fiksni odbitak za troškove (npr. 30 ili 50 posto), a na ostatak prometa se linearno naplaćuje porez. Najrigorozniji sustav ima Amsterdam po kojem se izravno naplaćuje 12,5 posto na promet. Direktno im uplaćuju platforme za bukiranje od iznosa naplaćenog turistima. Ostatak ide na račun iznajmljivača, koji od toga mora namiriti i svoje troškove. Amsterdam sav tako 'ubrani' prihod preusmjerava u infrastrukturu grada. Možda i povećava mirovine?! Dakle, ne radi se o nekom Matovom bunilu koji je posljedica stradale mu noge, nego o legitimnoj varijanti. S obzirom na veliki strah naše države od sive ekonomije, što je potpuno uvrnuto jer problem nije u onima koji sudjeluju u 'sivoj ekonomiji' već u neadekvatnom radu porezne i inspektorata. Uvođenjem postotka na stvarni promet (npr. država uzme 10 posto od svake rezervacije), sustav bi možda bio malo pravedniji. U tom slučaju ministar Glavina bi na svojih 59.000 eura prihoda platio 5.900 eura poreza, dok bi umirovljenik s jednim apartmanom i zaradom od 4.000 eura platio 400 eura.
S druge strane, prilično solidna rješenja imaju Italija i Grčka. Talijani sve one koji imaju više od četiri apartmana tretiraju kao poslovne subjekte i obveznici su poreza na dobit, kao i iznajmljivače kuća za odmor. Grčka pak, možda primjenjivije na našu situaciju, ima porez na dobit za one s više od dva apartmana. Kuće za odmor spadaju u poslovne subjekte. Kako stvari stoje, meni se čini kako Milanovićev savjetnik za gospodarstvo neće morati pojesti svoju diplomu zbog tvrdnje kako ove mjere 'hlađenja' neće smanjiti inflaciju. Naš (tć) nije ni planirao takvo nešto trpati u sebe pa možemo biti mirni glede probavnog sustava ova dva gospodarska znalca. Ma koliko galame proizvela, ova navodna porezna reforma pokušava ugoditi svima. Uvela je kozmetičke promjene kako bi se stvorio privid borbe protiv apartmanizacije, ali je zadržala strukturu koja i dalje štiti bogate domaće rentijere i strane investitore. Nema političke hrabrosti u povlačenju jasne granice između socijalne kategorije malih iznajmljivača i čistog nekretninskog biznisa (bilo domaćeg, bilo stranog). Posljedica je to što će stambeni fond u Hrvatskoj ostati i dalje zaključan za dugoročni najam, ma koliko se upravo 'porezna reforma' pokušava prikazati kao način stavljanja u promet praznih ili nekretnina u kratkoročnom najmu. Dok god ih vrlo ozbiljno ne dohvate porezne škare, popularnost isplativog ulaganja u beton i dalje će rasti. Baš kao što bi rekao Shakespeare: 'Puno vike nizašto'.
