1.DIO 

INTERVJU Andro Vlahušić: Ako želiš milijardu kuna vratiti Gradu, dobro je da si živ, a ne da imaš neprijatelje

Kakva je situacija  s taksistima?

- Taksisti su jedna dobra priča u Gradu od onoga gdje su bili. Nažalost,  Laburisti  i dio HDZ-a je u taksistima razbuktao onaj duh osamdesetih. Tih godina taksi djelatnost u Dubrovniku je bila 'Bože sačuvaj.' Od oblačenja, bez taksimetara, bez ičega. Taj duh sada ne treba biti prevladavajući jer je taksist prva i zadnja osoba u kontaktu s našim gostima. Ljudi vole koristiti taksi. U zadnje tri četiri godine, zahvaljujući brojnim ljudima, a najviše samim taksistima, uspjeli smo doći do razine da su dubrovački taksisti na 6. mjestu u svijetu po kvaliteti po TripAdvisoru.

Uspjeli smo napraviti jednu skupinu ljudi koja poštuje pravila i norme, od oblačenja, pa do načina ophođenja, a sve zato što su imali strah od Gradske uprave.

I dalje nema ništa od jeftinije cijene taksija za Dubrovčane.

- Cijena taksija za strance nije velika. Ljudima koji dođu u naš Grad nije problem platiti 30 eura do zračne luke, po Gradu desetak eura, što im ne predstavlja problem jer znaju da im je to jedva dostatno za dvije pive. Problem s taksistima je duh koji kaže 'možemo raditi što hoćemo, imamo pokrovitelje u Gradskom vijeću.' Realno bi bilo, i na tome ću inzistirati nakon ovih velikih utakmica, moramo se baviti životom, a taksi jest život. I za građane Dubrovnika taksi tarifa treba biti povoljna, moj prijedlog Gradskome vijeću će biti: 30  kuna od Zlatnog potoka do Kntafiga, 60 kuna Mokošica, 80 kuna Zaton, 100 kuna Orašac, 130 kuna Gornja sela. Vidjet ćemo tko će od gradskih vijećnika biti protiv povoljnih cijena za građane Dubrovnika.

Istražit ćemo pravnu mogućnost da taj popust bude uz osobnu iskaznicu. Strah nas je činjenice je li osobna iskaznica diskriminiranje, pa smo govorili o Dubrovačkoj kartici, pokazu i slično. Ali najjednostavnije bi rješenje bila osobna iskaznica, tehnički, ukoliko to nije diskriminirajuće. Ako takva mogućnost nije provediva, onda svatko tko ima loyalty card zvanu Libertasov pokaz ili Građansku  karticu. 

Jesu li u suprotnom otvorena vrata dolasku Cammea?

- Nećemo dovesti Cammeo u Grad, nema razloga da cijena vožnje bude 20 kuna za sve,  turiste i građane, a vozači bez plaća.

Ali vi ih još niste doveli skroz u red.

- Zato što su dobili tamo (op.a u Gradskom vijeću) potporu. Može li se u isto vrijeme raditi na koncesiji za žičaru, rješavanju garaže, a u isto vrijeme dočekati Angelu Merkel? Cijeli moj ured je fokusiran samo na ova snažna protokolarna događanja. Uži krug ljudi je fokusiran na pravna i ekonomska pitanja, o kojima ovisi hoćemo li svi biti pet godina na minimalcu. Teško da se može sve odjednom. Biram prioritete, što je jedan od uspjeha svakog liderstva i menadžmenta, da se biraju prioriteti. Izabereš ono što ti je važnije, a manje važno pustiš da ide samo po sebi. U ovom slučaju su oštećeni građani Dubrovnika. I stvara se jedan osjećaj nereda.

Govorite puno o svim tim velikim utakmicama koje vodite. Kako je moguće da vam se događaju takvi katastrofalni  propusti na manjim stvarima? Kako je moguće da je za odluku o parkiranju nedostajala suglasnost policije, birokratski propust, zbog čega je odluka na kraju i pala?

- Gradska uprava Grada Dubrovnika je nedovoljno profesionalna. Imamo nešto više od 200 zaposlenih. Više od 130 ljudi s fakultetom. Najviše u Hrvatskoj po broju stanovnika, većina njih radi rutinske poslove, često i vrlo složene, koji zahtijevaju  dodatan napor, odnijeti predmet doma raditi. Oni pročelnici i oni službenici koji 'mentalno' nose predmete doma  su ljudi koje cijela država poštuje. Oni koji  prespavaju pola radnog vremena, čine učestale greške.

Kako se niste u pet godina uspjeli obračunati s tim neučinkovitim djelatnicima?

- Ne može brzo i lako, to je taj socijalizam. Ja sam se bavio velikim makro-tržišnim projektima tipa vlasništva na gradskoj imovini, rješavanjem prometa, velikim razvojnim projektima, dozvolama, subvencijama za građane. Da nije uspio golf na Srđu, pitanje je koliko bi i ovo malo investicija bilo u Hrvatskoj, bi li se uopće prodao Belvedere da nije uspio golf? Zašto bi se Vekselberg uopće javio za Hotel Belvedere da nema dobre investicijske klime u Gradu? Da li bi se uopće Valamar i President odlučili investirati? Čuli ste na otvorenju Presidenta predsjednika nadzornog odbora Valamara koji je rekao 'ako želite ulagati, dođite ovdje u Dubrovnik, grad bez korupcije, grad bez čekanja na dozvole.'

Ipak, s Valamarom ste, bez obzira na lijepe riječi vodstva, u sudskom sporu zbog vrijednog zemljišta. Radi se o gotovo 200 tisuća kvadrata na Babinom kuku, koji bi mogli pripasti Gradu. 

- Mi od toga ne odustajemo. Ali gledajte, Valamar je iz svog kapitala morao investirati 150 milijuna kuna u President. Nije se mogao zadužiti na zemljište Babinog kuka, jer smo na to 2009. godine stavili zabilježbu. Dok se ne postigne dogovor Valamara, Grada i Države, Babin kuk će i dalje biti u sporu, ili dok sud ne presudi drugačije. Ali to što nadzorni odbor, vlasnici i Grad imaju dobre odnose što se tiče razvoja turizma je druga priča. Radi se o zemljištu koje nije u funkciji turizma, nego u funkciji nekretnina, parkova, zelenila. Grad nema namjeru graditi komercijalne sadržaje. Ali bi tamo moglo biti parkova, igrališta, cesta, plaže, pomorskog dobra. To treba biti gradsko. Sadašnja uprava i vlasnici Valamara su odlični. Hoće li oni i  njihova djeca sutra to prodati, ne znamo.  Hoće li doći neki drugi neodgovorni na Babin kuk i napisati 'zatvoreno osim za naše goste,'  kao što je bilo s bivšim direktorom Presidenta?

Sad je plaža Presidenta otvorena, imaju čak i kafić za domaće ljude. Prije 10  godina je bila bodljikava žica. Grad se bori za budućnost. Mi smo u stalnim  sporovima oko vlasništva i loših ugovora s Valamarom, Excelsom,  Midia grupom, Privrednom bankom Zagreb, s Gulliverom, Atlasom, ali istim kompanijama najbrže u Hrvatskoj rješavamo sve dozvole, imovinsko-pravna pitanja za nova ulaganja. I sve to zajedno znači da razvijamo biznis i borimo se za interese Grada.

Što se sada događa s Agrokorom i projektima koje imaju po Gradu?

- S Agrokorom  sve ide super, što se tiče Mokošice, Kalamote, novog centra.  Ispod Duba nam dolaze vodeći svjetski arhitekti pokazati projekte koji su u skladu s GUP-om. Voljni smo prodati našu imovinu po pristojnoj cijeni koja će biti odluka Gradskog vijeća i sudskog vještaka. A istovremeno tužimo Atlas po pitanju naplate zaustavljanja na Pilama.

Grad se dakle spori s Valamarom, Excelsom, Midia grupom, PBZ-om. Na Ustavnom ste sudu do jučer bili zbog zidina, na vrhovnom Sudu zbog slučaja Šipan. Ima li još istraga ili kaznenih prijava? Što je s Revelinom?

- Revelin je obnovio Lazarete. Revelin donosi negdje oko 2 milijuna kuna direktno u proračun, a do mog dolaska skoro pa ništa. Pravnici kažu da su svi ugovori uredni i da je apsolutno sve sukladno zakonu. Svi su ugovori potpisani i od gradskih stručnih službi .

Ako biste htjeli danas oduzeti Dubrovčanima nešto radi čega bi živjeli lošije, Revelin bi bio jedna od tih stvari. Pitajte ljude mlađe od 50 godina, koliko im znači Revelin, pitajte privatne iznajmljivače gdje novi gosti izlaze vani i koliko su novih noćenja i zarade ostvarili zbog dobre noćne zabave.  

 Kao nedostatak turističke ponude Dubrovnika uvijek se spominjao noćni život.

- Pratimo dobnu strukturu gostiju u Gradu. Nakon pet godina značajno nam se promijenio broj ljudi mlađih od 60 godina te se i dalje mijenja 4 do 5 posto godišnje. To su ciljani potrošači. Mlađi gosti su pravi potrošači. Cijenimo svakog gosta, ali kada dođe stariji od 60 godina u Grad, došao je platiti hotelsku sobu, pogledati koncert, popit  čaj i otići spavati.  Onaj od 30 - 40 će leći u 5:00 sati ujutro, poći će na plažu, iznajmiti kajak, kasnije na Lokrum, Mljet ili poći na izlet u Mostar. Na kraju dana će pojesti večeru, popiti bocu vina i nakon toga se cijelu noć zabavljati. Trošit će koliko mu kartica dopusti (smijeh).

Revelin je promijenio, zajedno s drugim klubovima,  dobnu strukturu gostiju. Sada je i Sky bar bolji, Lazareti,  East-West, Orsula se natječe. Dubrovniku vjerojatno ne treba Ultra, povremeno možda festivali od  dva do tri dana,  uz zvijezde kao što su Carl Cox ili David Guetta, Tiesto. Sutra neka se takvo nešto organizira na stadionu u Lapadu. Nemamo potrebu da u Dubrovnik dođe tako veliki broj ljudi jer imamo jedan drugi oblik destinacije. Ali konačno, Dubrovnik nije dosadan grad. 

       Noćni život i siguran Grad

- Taj Revelin je na neki način simbolično pokazao kako dubrovačka obitelj, koja se nije bavila tim poslom, može razviti jedan dobar klub.  Posjetili su ga sudionici vjenčanja Fabiole Beracase, razgovarali smo s ljudima iz New Yorka i Miamija. Bili su oduševljeni klubom, ali cijelom pričom, uz povijesni značaj, klubom  kakav bi bio prestižan i u njihovim destinacijama. Tu su se zabavljali  Bernie Ecclestone,  Jean Todt, nakon kongresa FIA-e.

Mene najviše veseli ta sigurnost.  Kad se pokretao Revelin, bojali smo se hoće li se povećati broj nesreća, tuča, svađa, droge. Pogledajte što se događalo u Splitu tijekom Ultre. Usporedite to s Dubrovnikom, gdje se noćni život odvija na drugačiji način. Ali to je zato što smo uspjeli pokrenuti noćni život grada, zahvaljujući  našim ljudima, iz Revelina, dečkima iz Art radionice Lazareti, zahvaljujući Andru Vidaku i drugima. Nije se povećao kriminal, nema narodnjaka, nema cajki, nema pištolja, nema droge... Za to su zaslužni naši ljudi, pa i Perak i ekipa, zaštitari iz Grada. Zato se maksimalno trudim dati šansu dubrovačkim obiteljima.

Što se tiče slučaja Cele i La Bodege, pojavila se informacija kako je Lukšićeva tvrtka Excelsa ugradila u ugovor klauzulu da u slučaju da bi Bodega, ukoliko dobije stolove na javnoj površini, plaćala pedesetak tisuća eura veći najam. Koliko košta stol po tarifi Grada, ako ga već Excelsa cijeni ovoliko?

- To je također jedna od stvari koju ćemo dogodine mijenjati, cijene javnih površina.  Ali Grad isto tako nikoga nije izbacio iz poslovnoga prostora, nego svima produljuje ugovore, a svakome su ugovori otišli dva do tri  puta gore. Najveći dubrovački ugostitelji, i Maro Hajdarhodžić, i Đurović, Viktor Vekselberg, svi imaju veće cijene nego što su bile do sada. Kako kome ističe ugovor, pokažemo im kartu cijena, svatko može vidjeti koliko mu susjed plaća.  

La Bodega se pojavila, to je jedan vrlo pristojan novi sadržaj. Izgleda lijepo i vidim da ima mladih ljudi, pođem i sam tamo, iako sam i njima rekao da bih bio sretniji da tamo nije klasično ugostiteljstvo, nego tekstil. Znali su da Cele ima ugovor do kraja godine. Ne možemo raskinuti ugovor, ako raskid nije sporazuman. La Bodega je svjesno ušla u taj prostor znajući kako do kraja godine ne može dobiti stolove na javnoj površini. Priča se da ugovor kaže da s javnom površinom plaćaju Excelsi više novaca.

Pojavila se ta informacija, ali upravo nakon objave na Dubrovačkom dnevniku, iz Excelsa nekretnina je stigao demanti. Tvrde da to nije istina.

- Nije to teško provjeriti. Kada istekne ugovor s Celom, La Bodega će dobiti dio stolova. Neka pokaže ugovor koji plaćaju ove godine i onda neka pokažu ugovor nakon Nove godine. To mora biti vidljivo iz knjiga i u Poreznoj upravi.

Nije korektno iznajmljivati lokal s javnom površinom po jednoj cijeni, a bez nje po drugoj. To se treba uplaćivati u proračun Grada. Trgovati s javnom površinom po povoljnim uvjetima bez vlasnika te površine  je nešto što nije korektno.

Ono što građane zanima najviše su ipak gradski projekti. 

- Došao mi je nedavno jedan visoki diplomat i rekao, gradonačelniče, ja u vašem Gradu imam i kuću, odlučio sam ovdje živjeti. Dubrovnik od rata znam kao svoj džep, ali prvi put sada slobodno šećem drugim dijelovima grada i vidim da je to Dubrovnik. Do sada sam imao jedan Grad. Kada bi me doveli na Pile ili na Ploče. Sve ovo drugo mi je bilo poprilično loše. Sada svojim prijateljima, diplomatima, ministrima koji dolaze  mogu slobodno reći da je i ovo Dubrovnik. A tek smo počeli.

Gruž smo značajno unaprijedili, a Lapad se počinje najviše transformirati. Nakon završetka  ekološke studije,  izgradit će se dvije marine i proširiti lapadska obala.

Šetnica Nika i Meda Pucića unatoč obećanju nije dovršena, zašto?

- U planu je novi Neptun, novo More, novi Kompas, hoteli na šetnici.  Zašto bi Grad ulagao  sad velike novce u ogradu? Kad oni naprave to troje, onda ćemo povezati. Neka oni na svom prostoru financiraju ogradu. Gradu će onda ostati samo 300 metara. Zašto bacati novce poreznih obveznika?

Što je s Mokošicom?

- Sukladno obećanju Agrokora, oko Uskrsa se planira otvorenje trgovačkog centra. Biskupu sam i jučer obećao da ćemo značajnije sudjelovati u izgradnji pastoralnog centra, jer je to potrebno Mokošici. S dva ljetnikovca, a pogotovo s dovršenjem kanalizacije, oživjet će šetnica uz Rijeku dubrovačku,  u kojoj neće biti smrada, gdje će se moći kupati i gdje ljudi već sada uređuju prostor oko svojih okućnica, stavljaju pontone. To će biti jedna prekrasna šetnica, gdje će se moći ići od samostana u Rožatu, pa do mosta i natrag,  čak pet kilometara.

Što je s drugim dijelovima Grada, otocima?

- Mi u Dubrovniku imamo projekata u vrijednosti dvije milijarde eura. Ti projekti imaju vlasnika. Milijardu i 200 milijuna eura je vrijednost  projekta Golfa na Srđu.  Hotel Belvedere je 200 milijuna eura, hoteli na Babinom kuku i Lapadu 100 milijuna eura. Projekt terminala u Gružu je sa žičarom 80 milijuna eura, akvarij 30 milijuna eura. Osim terminala u Gružu i akvarija gdje nemamo vlasnika, svi ostali projekti imaju investitore. Imamo vlasnika od kompleksa Radeljevića, do Baslera i Unique iza Grawea. Dakle, imamo vlasnike i GUP, gradske projekte koji su u redovnoj proceduri izvođenja. To je bila faza dva. U fazi dva nam nedostaju, i to je taj krimen kojeg ja nosim na sebi, a to je dovoljno stanova za mlade ljude ili za srednju generaciju. I to će ići, ali u tom slučaju nema varanja i laganja. Ne može se imati  gradski stan, a biti na listi za podstanare. Imati vikendicu ili obiteljsku kuću, a živjeti u gradskom stanu i tražiti od HVIDRA-e zemljište.

Zar i toga ima?

- Ima nažalost i toga. Budimo pošteni. S time treba raščistiti situaciju.

Imamo razgovore s Crvenim križem, jer to je njihova djelatnost, napuštamo uskoro Vis 2 i tražimo kvalitetno prihvatilište i prenoćište koje će Grad platiti, i tražimo da se to rješava u cijelosti. Jučer smo se dogovorili da bivši hotel Stadion ide u koncesiju, odnosno dvije trećine, restoran i javna površina ispred. Tražimo  koncesionara za razdoblje od 20 godina koji će napraviti kvalitetan hostel apartman. Ostatak od 120, dakle nekih 30 mjesta  i soba će ostati za potrebe Grada, civilnih udruga  i klubova. Radi se o dijelu koji gleda istočno i zapadno, gdje je nekad bio kolodvor. Taj dio nema parkinga, postaje sportski park i trg, a drugi dio gdje se radi teretana i dio soba s lijeve i desne strane bit će za potrebe civilnih udruga i Juga.

Može li to raditi gradski hotel Gruž?

- Ako će se hotel  Gruž javiti po komercijalnim uvjetima, naravno, međutim treba netko uložiti. Ako se jave, nemam ništa protiv. Ali mi se ponašamo  tržišno, štitimo svoje interese na onome što je javni interes Grada, a oko 30 kreveta ostaje za te potrebe sporta i udruga, drugo je komercijalno. Ako Hotel Gruž ponudi dobre uvjete, slobodno neka upravlja s time.

Što se događa s teniskim terenima u Lapadu?

- Ovih se dana jedan stan oslobodio, jedna gospođa tamo ima neriješene papire, i ona useljava u gradski stan, sukladno zakonskim normama na privremeno korištenje. Ruši se kuća, grade se dva natkrivena terena i gradi se fitness centar ispod tribina, isključivo od najma restorana i kafića, kojem je u tijeku natječaj. Nama će samo kafić  i restoran isplaćivati ovaj projekt. Bavimo se projektima koji su 50 godina bili nemogući.

Nuncijata?

- U Splitu je dogovoreno s Hrvatskim cestama. Grad dobiva cestu, prekrasnu, osvijetljenu cestu od tri kilometra, sa šetnicom, širine tri metra. Svaki tjedan imam intenzivne razgovore s projektantima, i oborinskog kanala i ceste. Na jesen se očekuju dozvole i potom raspisivanja natječaja.

Još jedno vaše obećanje iz 2009. koje niste ispunili je cesta od Grada do aerodroma. Tu se isto niste daleko udaljili.

- Hrvatske ceste prihvatile su logičnu varijantu ceste kao i tvrtka Jaspers koja radi za Europske fondove. Radi se isplativ i potreban projekt koji uključuje  četiri trake od  Ilijine glavice do Kupara, a prije Kupara postoji obilaznica koja ide do Plata. Od Plata do Zračne luke se radi treća traka, ulaz u Cavtat, novo skretanje. Umjesto da košta tri milijarde kuna, može koštati osjetno manje. Logično, to zadovoljava interese Konavala, Župe, Grada, ali i budućeg razvoja Kupara, koji su sastavni dio Grada.

Groblje Dubac?

- Čekamo da direktor Lonza riješi pitanje s obiteljima Muslić i Seko, s te dvije obitelji koje se tome protive. To je projekt od 200 milijuna kuna.

Pročistač za vodu?

Vodovod  je završio pilot projekte raznih tipova pročistača koje je napravio Strojarski fakultete Sveučilišta u Zagrebu. Imamo dvije lokacije i projektant koji je izabran na javnom natječaju predložiti će optimalnu. Uskoro ćemo piti najčistiju vodu na Mediteranu.

                  Novi muzeji

Muzeji, uz primarnu kulturnu ulogu, postaju i institucija za zarađivanje novaca Gradu. Dogodine ulaznica za zidine 120 kuna, muzeji 100 kuna, ljetnikovci 100 kuna, javni prijevoz 30 kuna dnevno. To je 350 kuna za sve ili Dubrovnik card 150 kuna. Sutra novi akvarij u Gružu i Lokrum po 100 kuna.  Pojedinačno 550 kuna ili to sve zajedno za 200 kuna. Pa neka posjetitelji izaberu što žele. Ali onda muzeji nisu samo Knežev dvor i Rupe, onda su to cijeli Lazareti, onda je to blizu Radeljevića novi muzej ulja. Muzej soli u Solskoj bazi, muzej hrvatskog vinogradarstva i vina na dobroj lokaciji.

Na izvoru Omble, gdje posjedujemo 300 kvadrata objekta, odlučili smo da bude muzej vode. Već smo dali izraditi dizajn, dva produkt tima rade priču o 'Dubrovačkoj vodi.' Prodavat ćemo prazne sterilizirane boce, a garantirat ćemo da je voda na svakom mjestu visoko kvalitetna. Prodavat ćemo bocu kao suvenir, malu bocu, radnog naziva Onofrio i Ombla. Posebno dizajnirane, zamotane u foliju koja je sterilizirana.

Kupili ste dvije boce i kupili ste unutra knjigu, kao što to dolazi uz Dubrovnik card. To je suvenir i priča o vodi. I kada bude gotov pročistač, moći će se natočiti voda na izvoru. Nismo konkurencija punionicama vode, samo prodajemo priču o vodi.

Osim što ste samoprozvani stručnjak za promet, sad ste i stručnjak za muzeje. Upravo vam se i to često zamjera. Jeste li baš stručnjak u svemu?

- Čitam svakodnevno i rijetko kada sam manje od četiri sata na internetu, uključujući vikende.  Moje radno vrijeme počinje u 7 sati,  a završava oko ponoći. pripremam se za svaki sastanak, svaki projekt provjeravam sa brojnim ljudima, imam odličan ured, a Marko Dabrović i ja više od deset godina zajedno osmišljavamo Dubrovnik za naredna desetljeća.  Znatiželjan sam, dječački razigran za nove ideje i spreman se boriti za njihovo ostvarenje.

Posljednje vrijeme često spominjete 'bajku broj 3'. Što ste sad zamislili kroz to?

- Treći dio zove se život.  Što ako se u jednom trenutku, a ja vjerujem da je to moguće, u proračun Grada od turizma slije sto milijuna eura? Kad se naprave Kupari, Plat, Maestrali, Srđ. U razdoblju 2008. godine imali smo milijun i 800 tisuća noćenja, a ove godine ćemo imati oko 3 milijuna i 50 tisuća. Radi se o porastu od 65 posto. Da bi došli na 4 milijuna, treba nam porast od 30 posto. Tada ćemo imati 4 milijuna noćenja i bit će negdje oko 4 milijuna dolazaka u Grad jednodnevnih posjetitelja. Milijun će biti u hotelskom smještaju, a nama je jednodnevni posjetitelj svatko onaj tko je u Župi dubrovačkoj, Cavtatu, Crnoj Gori, Primorju,  Pelješcu, tko je došao brodom, jedrilicom ili cestom. Takvih će biti negdje oko 3 milijuna. Realno, tada ćemo na tri milijuna dnevnih posjetitelja i milijun stacionarnih gosta moći ostvarivati, miljardu eura prometa u Gradu te  100 milijuna eura direktno u gradski proračun. Bez puno novih gradskih ulaganja, samo na postojećoj infrastrukturi. Uz manje gužve u povijesnoj jezgri.

Znači, bajka su milijuni od turizma?

- Imat ćemo 100 milijuna eura, od čega je 50 milijuna eura čista dobit. Možeš li kupiti sreću i zadovoljstvo novcem? Obrazovanje, duhovnost, kulturu?  Ne možeš. I zato ja to zovem bajka broj 3. Ta se bajka broj 3. zove 'potraga za kvalitetnim životom u gradu.'  Možemo li biti Grad sretnih ljudi? To je bio moj prvi govor kada sam postao gradonačelnik 2009., i  koji je bio kompilacija sugestija akademika Nenada Vekarića i mene, zajednička poruka od prvog dana. Moji govori nisu govori ni o sadašnjosti, ni o prošlosti. Svaki moj govor na Dubrovačkim ljetnim igrama, a ovo je bio šesti, je govor o nama, o sutra, o budućnosti. Prvi govor je bio jesmo li Grad sretnih ljudi.

Možemo li biti Gradu u kojemu će mladi ljudi, ako nemaju stan, što je najteže životno pitanje, moći dobiti 1500 kuna subvencije, bez obzira žive li u Župi, Primorju, Konavlima, na Ivanici. Vjerujem da možemo.

Za kraj malo politike. Poznato je da ste vi prvo okupljanja današnje kukuriku koalicije napravili u Dubrovniku 2010. godine. Hoće li slična inicijativa krenuti ponovno od vas iz našega Grada?

Komuniciram s vodećim političarima Hrvatske  na najvišoj mogućoj razini.  Osobno i profesionalno. Novi ministar zdravlja, dr. Varga je bio moj najbliži suradnik u Ministarstvu. Nakon pet godina pomažem oko strateških promišljanja o sustavu zdravstva, koji je najveći financijski i razvojni izazov Hrvatske.

Što se tiče opće gospodarske i političke nacionalne razine, tu je daleko veći problem. Ova zemlja je duboko nespremna na promjene. Sinoć sam bio s hrvatskim, slovenskim i srpskim predsjednicima. U Srbiji je ministar financija dao ostavku, čovjek za kojega je Nikolić rekao kako je odličan, da je studirao brojke, ali ne i sociologiju. Život se bavi i opisuje  ipak  binarnim brojkama, uključujući i osjećaj optimizma ili pesimizma. Hrvatska je danas depresivna zemlja. Društvom vlada podjednak strah i od ljevice i od desnice, od SDP-a do HDZ-a. Nisu spremni donijeti teške odluke danas, zbog kojih  bi ljudi sutra živjeli bolje.

Optimistični ste po pitanju budućnosti Dubrovnika. A što je s Hrvatskom?

Neću reći da su mjere koje smo mi ovdje u Dubrovniku donosili jedine proaktivne. Međutim, takve mjere naša zemlja nije u stanju napraviti, od kreditiranja studenata pa do subvencije cestarine i zrakoplovne karte, lakog dobivanja dozvola, referenduma za golf. Duboko sam pesimističan po prvi put, za smjer kojim Hrvatska kreće te  se bojim da ova zemlja nije spremna za bilo kakve promjene i da naša djeca, osim u Dubrovniku i rijetkim urbanim  mini-centrima, mogu osigurati sebi pristojnu plaću za posao koji bi htjeli i mogli raditi.

Ljudi nisu spremni slušati o promjenama i očekuju čudo. Kada se zatvori jedno brodogradilište, da bi imali jednak broj radnih mjesta, treba tisuću malih napora za stvoriti podjednak broj. Kada se zatvori u Slavoniji tvornica obuće ili tekstila, gdje pronaći nova radna mjesta, u kojoj djelatnosti? Najveći koncerni u svijetu se mijenjaju, tragaju za novim proizvodima, otpuštaju ljude, Siemens, Microsoft, General Motors, Panasonic ....  Duboko sam pesimističan što se tiče ukupne želje Hrvatske da živi od vlastitoga rada, a ne od starih navika i privilegija.

U Dubrovniku sam vodeći bolnicu u dva mandata i grad Dubrovnik napravio sve, što god sam želio, mijenjajući stare navike i ugovore, plivajući uzvodno protivno strujama, a to ću činiti i dalje. 

Hrvatskoj trebaju kormilari koji će i najmanji dašak vjetra iskoristiti za novi uzlet, jer propadati se može i bez kormilara.

Navljujete li to razmišljanja i odluke na relaciji Dubrovnik ili Hrvatska?

Hrvatska je jedina Domovina koju imam. 

Razgovarali: Lucija Komaić i Nikša Klečak